Općenito je, naime, poznato da Sony jako voli svoje zapadnjačke razvojne timove. Ovo još jednom potvrđuje Guerilla Games koji su nakon serijala Killzonea, planiraju li nadmašiti svoja dosadašnja dostignuća, imali zbilja velik posao. Plod nekoliko godina više-manje samozatajnog razvoja rezultiralo je pravim malim iznenađenjem. Iskreno, nikad u životu videoigri nisam pristupio s optimističnim predrasudama, pa tako nisam niti ovoj. Na prvi pogled ideja najnovijeg akcijskog sandbox RPG-a Horizon: Zero Dawn zvuči kao rezultat konzumacije sumanute količine ne toliko legalnih supstanci. Mislite da pretjerujem? U igri o kojoj je ovdje riječ se mješavina vikinga i indijanaca u post-apokaliptičnoj budućnosti bori protiv mehaničkih dinosaura.

Da.

Dopustite da vam se ovo slegne. Dakle, ekipa koja nas je do danas oduševljavala sumanuto teškim i nasilnim pucačinama iz prvoga lica ovog puta se odlučila napraviti veliku, zapravo ogromnu igru za čije završavanje vam treba sasvim drukčiji mentalitet i nekih šezdesetak sati igranja. U igri preuzimate ulogu djevojke Aloy, bivše izopćenice koja svoje pleme, a i svijet oko sebe nastoji spasiti od reprize općeg uništenja. Naime, kako stvari stoje, u dalekoj budućnosti svijet kakvog znamo više ne postoji. Naš kraj su, evidentno, uzrokovali strojevi, a ostatak ljudske vrste živi u, čini se, plemenskom, robovlasničkom i feudalnom društvu. Sad, prije nego što se zaglibim u politiku reći ću što svijet horizona čini brutalnim – roboti dinosauri.

Ako vam ovo zvuči zanimljivo, spomenut ću neke usputne stvari koje u Horizonu konkretno možete raditi. Dakle, za početak, pored komadanja gorespomenutih metalnih karakondžula, vi možete sakupljati njihove dijelove te slagati novu opremu. Nadalje, svaka zvijer s kojom se natjerujete ima specifični AI i set napada, što znači da gameplay jako sliči onome iz kultnog klasika Monster Hunter. Kao što ste vjerojatno i sami zaključili, Aloy nema otpornost prosječnog tenka, što znači da ju bilo koji metalni predator u otvorenom sukobu može ubiti s jednim ili dva udarca. Vaš zadatak je prilagoditi se okolnostima, opremiti se najučinkovitijim oružjima te iskoristiti mali futuristički gadget da skužite kamo strojeve trebate gađati da najglasnije kažu 'joj'.

Igra čak ide toliko daleko da vas u nekim presudnim trenucima stavlja u izravni sukob s nekim od igrinih opakijih metalnih životinjica, a usput vam ne da nikakav zaklon. Bez da previše razvlačim misao, reći ću da je izravna borba u velikoj većini slučajeva stravično teška, pogotovo ako se kao moja malenkost uglavnom šuljate i navlačite čudovišta u zamku prije negoli ih jednim udarcem  pretvorite u glomazni otpad.

Ono što je također briljantno integrirano u igru je način na koji vas upoznaje s alatima. Skoro niti jedno oružje niti alat u igri nećete dobiti 'samo tako', što ne znači nužno da ćete se za njega morati grčevito boriti, već da će vam igra dati dovoljno manevarskog prostora da ga isprobate. Ovo je zbilja hvalevrijedno dizajnersko rješenje prije svega zbog toga jer je Horizon Zero Dawn igra otvorenog svijeta. Što se same priče tiče, ona je fantastično upletena u krajobraz kojim putujete, što otprilike znači da scene koje vidite pričaju priču skoro jednako kao i misije koje izršavate.

Što se njih tiče, one dolaze u nekoliko jasno razvrstanih kategorija koje možete pokrivati prema ukusu i željama. Možete ići u klasične kill-questove, možete istraživati ruševine prastare i uništene ljudske civilizacije, možete pokušati sakupiti sve artefakte koji stoje razbacani diljem igrinog svijeta. Kvragu, možete čak i tražiti specijalne predmete koji vam omogućuju da sa okolinom vršite interakciju na nove i zanimljive načine. Kratka verzija – u Zero Dawnu ZBILJA imate hrpu toga za raditi.

Nadalje, bez ikakve rezerve mogu reći da igra izgleda apsolutno stelarno i na starome i novome PlayStationu 4. Pored prekrasnih krajobraza, fenomenalno dizajniranih robosaura i glavne junakinje koja nije iritantni edžlord, jedina stvar na koju u igri mogu prigovoriti je dio snimljenih pokreta kao i animacije lica kod nekih NPC-a. Na moju sreću, dio gdje vodite Aloy dok je klinka su kratkotrajni. Zato jer ne volim klince? Ne, naprotiv – zato jer su za snimanje pokreta Aloy koristili osobu patuljastog rasta, smanjili odraslog glumca ili su gadno sfušarili snimanje djeteta glumca. Što god oni napravili – mala Aloy izgleda čudovišno loše i prava je sreća što sam bio prisiljen gledati ju kraće od pola sata. Druga stvar koja je pomalo smiješna su NPC-i koji su u umjerenom dijelu klonirani. Ovo bi prije nekoliko godina mogli zanemariti, no u eri u kojoj igramo igre lijepe kao Horizon, takve sitnice čovjeku počnu ići na živce.

Uglavnom, ako nisam do sad bio dovoljno jasan, vrlo je izgledno da će Horizon: Zero Dawn biti jedna od najboljih igara godine. Radi se o zbilja fantastično konstruiranoj igri koja dokazuje vrhunac struke koju su majstori u Guerilli uspjeli dosegnuti. Ovo je igra po kojoj će se, bez sumnje, pamtiti PlayStation 4 i iskreno – neopisivo se radujem preostalih tridesetak sati koji će mi trebati da ovaj veličanstveni sandbox RPG doguram do stopostotnog završetka.

Ime: Horizon Zero Dawn

žanr: sandbox akcijski RPG

Proizvođač: Guerilla Games

Izdavač: Sony

Platforme: PlayStation 4

plus:

• priča
• dizajn
• kvaliteta
• grafika
• inovativnost

minus:

• nesavršenost NPC-a
• mlada Aloy izgleda neprirodno