Govoriti o anonimnosti u današnje vrijeme, kada na internetu o svakome možete pronaći sve i svašta, mogu još jedino zadnji preostali optimisti.

Zaštita privatnosti postoji, ali sve je fragilnija. Koliko god se trudili, neki naš podatak, pa makar ga uporno skrivali, uvijek može završiti negdje u cyberspaceu.

To potvrđuje i opsežno istraživanje američkog tehnološkog instituta MIT, prema kojem su dovoljne samo četiri zabilježene točke u prostoru i vremenu s naših mobitela kako bi se točno identificiralo korisnika.

Zanimljivo je kako ta četiri podatka ne uključuju ime i prezime, adresu, broj telefona ili neki sličan podatak, koji tako očito otkriva identitet korisnika. Do identiteta korisnika se došlo zahvaljujući potpuno minornim podacima, poput onih u koju crkvu idu ili na kojoj su rasprodaji bili u nekoj trgovini.

Stručnjaci s MIT-a, koji su istraživanje provodili petnaest mjeseci na milijun i pol ljudi koji imaju mobitel, objašnjavaju kako zbog činjenice da živimo u eri mobilnih aplikacija ne možemo ni zamisliti kolika je količina podataka o nama dostupna kompanijama koje su njihovim vlasnici ili njima upravljaju.

Upravo preko podataka iz kojekakvih aplikacija stručnjaci su i došli do identiteta korisnika, zbog čega smatraju da bi ovakvim rezultatima u budućnosti mogle najviše profitirati marketinške kompanije.

Oglašivači žele naše podatke

'Trend porasta oglašavanja na mobilnim uređajima pokrenuo je čitav niz sofisticiranih kako tehničkih, tako i poslovnih inovacija koje izazivaju sve više pitanja o zaštiti privatnosti korisnika. Sada već tradicionalne metode web-oglašavanja omogućuju targetiranje ovisno o tome koje stranice ste posjećivali u prošlosti.

Društveni mediji pružili su oglašivačima dosad neviđene mogućnosti targetiranja. Istraživanja su pokazala da informacije o tome što su korisnici lajkali na Facebooku omogućavaju oglašivačima da efikasno označe ciljnu skupinu i time diskriminiraju različite etničke i rasne skupine.

Pametni telefoni s ugrađenim GPS uređajima dodali su novu dimenziju vaših podataka dostupnih oglašivačima. Tvrtke poput Foursquarea koriste dobrovoljna prijavljivanja svojih korisnika na svoju društvenu mrežu. Teško je dati neki prigovor na dobrovoljno otkrivanje privatnosti njegovih korisnika', ističe Davor Runje iz Drapa, tvrtke specijalizirane za izradu aplikacija.

No mnogi korisnici nisu svjesni da svakim ulogiravanjem na aplikacije koje imaju opcije za geolociranje sami zapravo ostavljaju određene informacije koje bilo tko, tko im ima pristup, može koristiti.

Znate li da vas prate?

Iako zvuči kao neovlašteno korištenje privatnih podataka, što možda i jest, takve stvari nisu regulirane zakonima, barem ne u Hrvatskoj, pa tvrtke koje prikupljaju naše podatke zapravo ne rade ništa protuzakonito.

I dok su to mahom tvrtke koje negdje u 'Uvjetima korištenja' spominju da povlače naše privatne podatke, ali to malo koji korisnik čita, postoje i one koje to rade bez ičijeg znanja.

'Situacija je potpuno drukčija kad korisnici nisu ni svjesni da se informacija o njihovoj lokaciji bilježi i prosljeđuje zainteresiranim oglašivačima.

Primjerice, tvrtka Path Intelligence svoj poslovni model zasniva na praćenju lokacije mobilnih telefona unutar šoping-centara bez ikakve dozvole korisnika, odnosno bez da su instalirali njihovu aplikaciju i dozvolili im takvo praćenje.

Naime, mobilni telefoni periodički objavljuju svoju lokaciju kako bi se mogli spojiti na GSM mrežu. Te podatke o lokaciji Path Intelligence očitava, procesuira te prodaje agregirane podatke o navikama kupaca.

Ova praksa nije regulirana zakonima, a zašto bi tako trebalo i ostati, pravdano je tvrdnjom da na taj način nije moguće identificirati korisnike te da stoga privatnost nije ugrožena', navodi Runje.

Tko što radi s našim podacima?

Profesori s MIT-a kažu da se samo trebamo sjetiti kakve sve opcije i usluge koristimo na našim mobitelima. Nije teško izdvojiti one koje o nama otkrivaju više nego što želimo.

Pored aplikacija, geolokacija i sličnog, tu je, stoji u istraživanju, i Wi-Fi koji, ako ga koristimo na mobitelu, ne samo da može otkriti gdje smo, već i za što ga koristimo.

Međutim, oni ne vide toliko problem u tome što su naši podaci dostupni na puno strana, već to što svaka od tih strana, bilo da je riječ o marketinškim kompanijama ili tvrtkama koje su vlasnici aplikacija, imaju različita pravila o privatnosti pa tako od nekih možete tražiti da ih ne koriste, a neki drugi ih mogu koristiti bez vaše dozvole.

'Potencijalno povezivanje podataka kretanja GSM telefona s podacima dostupnim na društvenim mrežama otvara vrata raja za oglašivače pružajući im nezamislive mogućnosti personaliziranog targetiranja', uvjeren je Runje.

Pazite što dijelite

No ako želite izbjeći da se među podacima koje koriste razne tvrtke nađu i vaši, mjere opreza gotovo su nikakve. Privatnost možete zaštiti jedino tako da koristite što manje privatnih podataka na, primjerice, društvenim mrežama. Zbog toga ćete malo kome na društvenim mrežama biti zanimljivi.

Isto tako, možete maksimalno smanjiti broj aplikacija koje koristite, svesti ih samo na one koje vam zaista trebaju. Ali dovoljna je samo jedna aplikacija kako bi vaši podaci bili odaslani trećoj strani.

Jedan od profesora koji sudjelovao u istraživanju rekao je kako nisu htjeli da rezultati istraživanja budu opisani kao 'globalni Big Brother', ali da se praktički takva usporedba s ovim podacima nikako ne može izbjeći.

Da se čovjek zamisli, zar ne?