Chris Hadfield proveo je puno vremena u svemiru, gdje je između ostalog snimio svoju verziju pjesme Space Oddity Davida Bowieja i tvitnuo fotografiju Splita iz svemira.

Između 1995. i 2013. godine bio je u dva space shuttlea američke svemirske agencije NASA i ruskoj svemirskoj letjelici Sojuz te živio na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Proveo je ukupno 166 dana u orbiti oko Zemlje.

U međuvremenu je otišao u zasluženu mirovinu, pa ima vremena dijeliti stečeno znanje i iskustva putem nove obrazovne platforme online MasterClass.

Put na Mars već je dugo u planu

Novinari Business Insidera pitali su ga polaže li nade u to da će Nasa, SpaceX, Blue Origin i drugi koji se spremaju na novu utrku u svemiru uspjeti poslati ljude na Mars i početi ga kolonizirati tijekom idućih desetak godina. 'Mogli smo poslati ljude na Mars prije više desetljeća', odgovorio im je, 'Tehnologija kojom smo došli do Mjeseca i nazad dok sam bio dijete mogla nas je odvesti tamo.'

Doista, znanstvenici poput Wernhera von Brauna, njemačkog inženjera koji je osmislio nacističke rakete V1 i V2 te čuvenu NASA-inu raketu Saturn V, radili su na razradi plana koji bi misiju s ljudskom posadom na Mars poslao već 1952. godine, puno prije prve misije Apollo s kojom su Amerikanci dospjeli na Mjesec.

No, upozorio je Hadfield, to što nešto možete napraviti ne znači kako će to biti jednostavno, sigurno i vrijedno rizika po ljudske živote. 'Većina astronauta koje bismo poslali na te misije ne bi preživjeli', uvjeren je.

Stoga je oprezan i oko mogućnosti da će ljudska noga uskoro kročiti Marsom. Ipak, ne gubi nadu u istraživanje svemira.

Smrt vreba na svakom koraku

Rizici putovanja do Marsa nisu bitno drukčiji u odnosu na '60-te i '70-te godine prošlog stoljeća. Tada se činilo kako astronaute smrt vreba na svakom koraku.

Uz požar na Apollu 1, u kojem su smrtno stradala trojica astronauta tijekom vježbe na Zemlji, NASA je umalo izgubila posadu Apolla 13 tijekom leta, a čak je i Apollo 11 gotovo ostao bez goriva prije no što se spustio na Mjesečevu površinu (i svemirskom brodu s aluminijskim zidovima ne puno debljim od nekoliko listova papira.

Prisutni su i dugoročni problemi, poput zdravstvenih problema zbog dugotrajnog izlaganja radijaciji u dubokom svemiru. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature prije dvije godine pokazalo je kako je let do Mjeseca i nazad 24 astronauta izložio značajno većem riziku smrtonosnih bolesti srca.

A to je put od tek nekih 385 tisuća kilometara koji traje oko tjedan dana. 'Mjesec je 660 puta udaljeniji od Zemlje nego što je to Mjesec. Povratni put u maloj metalnoj tubi trajao bi 500 dana do tri godine', upozorio je Hadfield.

Tome treba pridodati druge rizike koje svako dulje putovanje nosi sa sobom: eksplozije i druge nesreće, glad... Tehnologija bi mogla pomoći - primjerice, stvaranjem lakog i visoko učinkovitog štita, hibernacijskih kapsula i bioregenerativnih sustava za održavanje života. No, takve tehnologije zasad ne postoje.

Hadfield uspoređuje istraživanje Marsa s ranim putovanjima brodom po oceanima. 'Magellan je na put 1519. krenuo s pet brodova i 250 ljudi. Htio je samo jednom obići svijet. Gotovo svi članovi njegove posade su umrli. Vratio se jednom brodom, s 15 do 18 mornara', naglasio je.

Problemi s gorivom

Prepreku predstavlja i to što sve rakete danas i dalje koriste kombinaciju kemijskog goriva i kisika kako bi pobjegle Zemljinoj gravitaciji i putovale svemirom. 'To je kao da pokušavate putovati oko svijeta koristeći jedrilicu ili pedalinu', usporedio je Hadfield.

Kako postojeće gorivo nije ni približno dovoljno učinkovito, inženjeri pri osmišljavanju svemirskih brodova moraju žrtvovati zaštitu od radijacije, prostor za zalihe, alate i boravak astronauta kako bi letjelica mogla ponijeti dovoljno goriva. Zato Hadfield smatra kako NASA-in Space Launch System, SpaceX-ova raketa Big Falcon ili Blue Originova New Glenn neće donijeti veliki pomak naprijed u istraživanju svemira sve dok koriste takvu kombinaciju goriva.

'Pretpostavljam kako nećemo stići do Marsa sve dok su raketni motori takvi kakvi jesu. Oni nisu praktičan način slanja ljudi na Mars jer su opasni i put traje predugo. Netko mora izmisliti nešto što trenutno još ne postoji', pojasnio je Hadfield.

No, ipak želi da pokušamo spustiti se na Mars i kolonizirati ga. Samo pritom trebamo biti svjesni ozbiljnih rizika koje bi pritom donijelo korištenje sadašnjih tehnologija. 'Puno smo toga postigli. U vrijeme kad sam rođen svemirski letovi bili su nemogući. Danas ljudi kontinuirano žive u svemiru zadnjih 17 i pol godina. Napustili smo Zemlju i napredujemo vrlo brzo', pojasnio je poznati astronaut.

Kako bi put do Marsa postao moguć potrebno je više ulagati u istraživanje, uvjeren je Hadfield. Nedavni napredak na području ionskog pogona je zanimljiv, kao i ponovno zanimanje NASA-e za nuklearne reaktore. Možda jednog dana napravimo i odlučujuće proboje u istraživanju tamne tvari i tamne energije, kao i kako upotrijebiti silu gravitacije.