Znanstvenik ističe da su tvrdnje koje je u spomenutom razgovoru iznijela ravnateljica obične insinuacije te da njegov privatni e-mail, čiji je sadržaj proslijedila Nacionalu, nije protivan njegovim stavovima o slobodi govora znanstvenika.

Njegov demanti prenosimo vam u cijelosti:

U tekstu se na nekoliko mjesta spominje moje ime, ne samo u svezi podrške kolegi dr. Saši Blagusu. Za one koji nisu pratili polemiku spomenut ću ukratko da sam, kao i mnogi građani, bio zgrožen kada sam 14. 2. 2011. na glavnom Dnevniku HTV-a vidio napad ravnateljice Instituta Ruđer Bošković D. Ramljak na novinare i znanstvenika dr. Blagusa, tijekom konferencije za tisak na Institutu Ruđer Bošković.

Ravnateljica je raspravu svela na osobnu razinu

Nisam iznenađen da je dr. sc. D. Ramljak na moju principijelnu obranu prava na osobno mišljenje i slobodu govora znanstvenika, meni odgovorila na osobnoj razini budući da to stalno čini onima koji se ne slažu s njenim mišljenjem, kao što smo se uvjerili i na TV. Neću polemizirati s dr. sc. Ramljak na osobnoj razini i na razini insinuacija, bez obzira na način na koji je o meni govorila u svome intervjuu. U buduće ju ljubazno molim da ako već ne može birati riječi kada govori pred javnošću i na TV, neka bar bira riječi kada piše. Naime, ja nisam, kao što dr. sc. Ramljak navodi 'tiho i brzo smijenjen' već sam razriješen na osobni zahtjev (što se može lako provjeriti u dokumentima Vlade i na webu).

Statut ne donosi Ministarstvo

Što se tiče Statuta Ruđera, istina je da je Statut prihvaćen u vrijeme kada sam bio državni tajnik, no gđa. Ramljak koristi izraz 'da sam dao punu podršku Statutu' što ukazuje da ne poznaje proceduru donošenja Statuta. Donošenje Statuta vezano je uz cijeli niz tijela i osoba, a ne samo uz jednu osobu, tj. mene. Čak i da hipotetski nisam htio dati podršku Statutu, on bi bio prihvaćen, jer to ovisi o instituciji, dakle Ruđeru, a ne o meni ili Ministarstvu. Statute instituta donosi Upravno vijeće instituta putem radnih povjerenstava, uz pribavljeno mišljenje Znanstvenog vijeća, te ga tek onda šalje na Ministarstvo, gdje Uprava za pravne poslove provjerava je li Statut u skladu sa zakonom. Ako je Statut u skladu sa zakonom Ministarstvo daje suglasnost na Statut.

U mojem e-mailu nema ništa sporno

Što se tiče javnosti rada, dopisivanja i nastupanja u ime Instituta, u jednom potpuno privatnom e-mailu koji sam poslao ravnateljici, što je razvidno iz samog teksta maila, predložio sam što bi ravnateljica morala učinit, s obzirom na 'lavinu' dopisa, pisama i dojava, koja je dolazila u Ministarstvo, a odnosila se na izbor dr. sc. Ramljak za ravnateljicu, na njen rad i probleme u Institutu koji su iz toga proizašli. U e-mailu sam predložio kako bi se trebalo komunicirati iz Instituta, a na kraju sam dodao da svaki znanstvenik, kada se potpiše svojom titulom, imenom i prezimenom te da svoju adresu, može slobodno iznositi svoje mišljenje i svoje osobne stavove.

Potrebno je naglasiti da se Statut Instituta Ruđer Bošković pisao skoro dvije godine i da mi nije 'promaknuo' članak 107. Statuta, kako navodi ravnateljica. Članak 107 Statuta glasi: 'Samo ravnatelj i zaposlenici koje ravnatelj ovlasti mogu putem tiska, radija i TV u ime IRB-a obavješćivati javnost o djelatnostima i poslovanju IRB-a'. Tako npr. ako djelatnik Instituta iznosi svoj osobni stav o zakonima ili smatra da čelnik ustanove stalno mijenja svoje mišljenje, to je osobni stav na koji ima pravo, tj. djelatnik Instituta ne govori o djelatnosti i poslovanju Instituta, i ne krši čl. 107.

Nisam nadgledao IRB

Svakako bih spomenuo da termin 'nadgledao' rad Instituta, koji spominje ravnateljica, nije točan. Državni tajnik vodi brigu o sustavu javnih znanstvenih instituta, stvarajući uvjete da oni normalno i efikasno rade. U RH ima 26 javnih znanstvenih instituta te ih državni tajnik ne bi mogao sve nadgledati već to čine u skladu sa zakonom i Statutom ustanove druga tijela, naravno uz suradnju s državnim tajnikom. Funkciju nadgledanja, između ostalih poslova, obavlja Upravno vijeće instituta. Ministarstvo direktno ne utječe na vođenje bilo kojeg instituta već to čini Upravno vijeće instituta u kome osnivač ima natpolovičnu većinu. Ministarstvo nije 'neprijatelj' instituta, nego je tu da omogući što bolji rad instituta, ali i da putem Upravnog vijeća i čelnika ustanove upravlja i provodi izvršenje tog rada.

Žao mi je da je moju pruženu ruku kao i pomoć u njenom početnom radu na Institutu gđa. Ramljak krivo shvatila kao pokušaj interferiranja u svakodnevno odlučivanje i poslovanje Instituta. Mislim da drugi njeni suradnici u Upravi Ruđera, koji imaju veće iskustvo u upravi od dr. sc. Ramljak, ne misle kao ona. Nisam nikada zloupotrijebio položaj državnog tajnika, već sam uvijek, kao čovjek koje preko 32 godine radi u znanstvenoj zajednici, pomagao institutima, naravno unutar zakonskih okvira. S mnogim ravnateljima javnih znanstvenih instituta u RH komunicirao sam na sličan način i nikada mi nitko od njih nije prigovorio da se miješao u njihov posao. Potrebno je napomenuti da sam podupirao dolazak dr. sc. D. Ramljak na Institut Ruđer Bošković, iako naravno nisam o tome odlučivao (imenovalo ju je UV IRB-a). Mislio sam da će dr. sc. Ramljak donijeti projekte i novac Institutu, budući da ima malu konzultantsku tvrtku za pisanje projekata.

Dr. sc. Ramljak je spomenula da smo oboje radili u SAD i to u istoj instituciji, na NIH u Bethesdi, i da bih trebao znati kako stvari s medijima tamo funkcioniraju. Znam da su mnoge stvari preciznije definirane, no isto tako znam da se osobni stavovi o znanosti i o svim drugim problemima mogu slobodno iznositi. Posebno bih naglasio da u SAD ljudi koji su na visokim pozicijama moraju itekako paziti kako i što pričaju i na koji način komuniciraju s javnošću posebno na TV, jer zbog nekorektnog, nekulturnog i agresivnog ponašanja prema zaposlenicima u državnoj instituciji, kao što je NIH, mogu vrlo lako otići s pozicije. Čelnici institucije svojim ponašanjem daju ugled instituciji, oni predstavljaju instituciju u javnosti.

Očito je da gđa. Ramljak i ja raspravljamo o dva suprotna aspekta slobode govora i možda se zaista ne razumijemo. Ja nikada nisam govorio da se o poslovnim tajnama i poslovanju može govoriti bez ograničenja, već sam govorio da se osobni stavovi znanstvenika mogu slobodno iznositi, što piše i na kraju moje privatne e-mail poruke, upućene dr. sc. Ramljak.

Ne znam o kakvim prijetnjama govori dr. Ramljak

Ne znam što dr. sc. Ramljak misli pod pismenom prijetnjom. Činjenica je, o čemu postoji dokumentacija, da smo iz Ministarstva često gđi. Ramljak morali slati dopise i požurnice jer nismo na vrijeme dobivali tražene dokumente, ugovore, nalaze, a i često nisu na vrijeme obavljeni od Ministarstva zatraženi poslovi. Isto tako bilo je problema i s odgovaranjem na telefonske pozive i faksove poslane od strane Ministarstva. Bilo je problema u komunikaciji s ravnateljicom, što se pripisivalo njenom neiskustvu u radu u velikom sustavu, stoga smo ju s vremena na vrijeme morali upozoravati da ubrza administrativne procedure i procese na Ruđeru te počne donositi odluke. To ju je možda povrijedilo. No na takvim funkcijama to se ne smije primati osobno

Ovim zaključujem moju javnu raspravu s dr.sc. Ramljak po gore navedenim pitanjima.