Bruno se u nemilosti katoličke Inkvizicije našao još 1566. godine zbog svojih ideja o heliocentrizmu, beskrajnom svemiru i strukturi atoma. Talijanski je genije u svojim razmišljanjima o svemiru otišao još korak dalje od Nikole Kopernika pa je Sunce smatrao tek jednom od zvijezda, a svemir staništem nebrojenih naseljenih svjetova - planeta od kojih su mnogi poput Zemlje bili utočište inteligentnih bića. Već i sama ideja da je Zemlja svedena na sićušnu česticu u beskrajnom svemiru u kojem kruže nebrojena Sunca, ali koji nema središta, za ono je vrijeme bila zastrašujuća i vrlo hrabra. No Bruno je izjavio: 'Moje su misli neodvojivo povezane sa zvijezdama!'

Rodio se u siječnju 1548. u mjestu Nola na jugu Italije nedaleko od Napulja. Sa šesnaest godina, 1565. godine ušao je u dominikanski red i posvetio se studiranju teologije Tome Akvinskog i Aristotelove filozofije. Nakon što je osumnjičen za herezu, napustio je samostan Minerva u Rimu i petnaestak godina lutao po Europi. Predavao je u Veneciji, Ženevi, Toulouseu, Parizu, Londonu, Oxfordu, Wiesbadenu, Wittenbergu, Frankfurtu i Pragu. 1591. na poziv patricija Monceniga ponovno dolazi u Veneciju koja ga izručuje inkviziciji. Uhićen je 1593. i odveden u Rim, gdje je pod istragom u zatvoru proveo sedam godina. Budući da se nije htio odreći svojih učenja, konačno je proglašen krivim, osobito zbog panteističkih ideja i osuđen na smrt te spaljen na trgu Campo de' Fiori.

Bruno je bio tipičan slobodarski predstavnik antiskolastičke renesansne filozofije. Poricao je kršćanske dogme smatrajući da su filozofija i teologija nespojive. Suprotstavljao se kršćanskom shvaćanju Boga kao transcendentne osobe i zastupao panteističku ideju po kojoj se sve sastoji od vječne i beskrajne supstance. Prema Brunu Bog je istovjetan s prirodom, a jedini cilj filozofije je spoznati tu nestvorenu supstancu.

Nakon smrti bio je često osporavan, neshvaćen i rijetko objavljivan. No konačno je stekao veliku slavu, osobito među misliocima 19. i 20. stoljeća koji su ga smatrali mučenikom slobodne misli i suvremenih znanstvenih ideja iako su njegove ključne teorije, mada uglavnom točne, ipak bile više rezultat nagađanja nego pravih znanstvenih metoda i istraživanja.

Nasljednica Inkvizicije, 'Kongregacija za nauk vjere', pod vodstvom kardinala Josepha Ratzingera predložila je 2000. godine Papi Ivanu Pavlu II. da objavi dokument 'Crkva i greške iz prošlosti: Sjećanje u službi pomirenja' kojim bi se Crkva ispričala za neke svoje povijesne grijehe. No Vatikan se nikada nije službeno ispričao za spaljivanje Giordana Bruna. Čini se da su njegove ideje do danas ostale neprihvatlijve z Crkvu.