No stručnjaci ističu da kisele nakupine ne otkrivaju samo tajne aktivnosti atmosfere susjednog planeta već također predstavljaju jasno upozorenje za to da neki predloženi planovi za raspršivanje sumpora na Zemlji ne bi bili dobar lijek protiv globalnog zagrijavanja.

Venera je prekrivena gustim sumpornim oblacima koji zaklanjaju pogled na njezinu površinu. Oni se formiraju na visinama od 50 do 70 kilometara iznad površine kada se sumporni dioksid iz vulkana kombinira s vodenim parama i stvori kapljice sumporne kiseline. Sav ostali sumporni dioksid trebao bi se na visini iznad 70 kilometara brzo razgraditi na intenzivnom Sunčevu zračenju. Stoga su podaci o sloju sumpornog dioksida na visinama između 90 i 110 kilometara koje je 2008. otkrila ESA-ina svemirska letjelica Venus Express donedavno predstavljali pravi misterij. Odakle je došao taj sumporni dioksid?

Nove računalne simulacije Xi Zhanga s California Institute of Technology i njegovih kolega iz SAD-a, Francuske i Tajvana pokazale su da neke kapljice sumporne kiseline mogu ispariti u visoka područja gdje ih u plinovitom stanju Sunčeve zrake razgrađuju i oslobađaju sumporni dioksid.

'Nismo očekivali da postoje visinski sumporni slojevi, međutim, sada možemo objasniti naša mjerenja' rekao je Håkan Svedhem, znanstvenik u ESA-inom projektu Venus Express.

Geoinženjering sumporom bio bi neučinkovit

Ovi rezultati simulacije također otkrivaju određene probleme koje u sebi krije plan hlađenja Zemlje uz pomoć geoinženjeringa.

Nobelovac Paul Crutzen nedavno je predstavio prijedlog da se u Zemljinu atmosferu rasprše goleme količine sumpornog dioksida na visini od 20-ak kilometara da se suzbije globalno zagrijavanje što ga izazivaju staklenički plinovi. Prijedlog se temelji na promatranjima snažnih vulkanskih erupcija, osobito vulkana Mount Pinatubo na Filipinima koji je 1991. izbacio velike količine sumpornog dioksida u atmosferu. Na visini od 20 kilometara formirale su se malene kapljice koncentrirane sumporne kiseline koje su se potom proširile nad Zemljom. Na taj način nastao je sloj izmaglice koji je reflektirao dio Sunčeva zračenja i smanjio temperaturu na cijelom planetu za oko 0,5 stupnjeva Celzijevih.

Međutim, novo istraživanje pokazuje da ova metoda možda ne bi bila tako djelotvorna kao što se pretpostavljalo, jer nije moguće predvidjeti koliko brzo će se kapljice ponovno pretvoriti u plinovitu sumpornu kiselinu koja je prozirna za zračenje.