Posebnost Recycle Bina je i u tom da se datoteke može povratiti ne samo u život za pristup, već i na izvornu lokaciju. Ovu ili onu varijantu slične košarice za smeće koriste još Mac i Linux računala, no najpoznatija je ona kod Windowsa. Recycle Binu je moguće postaviti veličinu. 

Do dolaska OS-a Windows Vista, automatski dodijeljena veličina prostora za datoteke u košarici za smeće je iznosila kakvih 10 posto ukupnog kapaciteta za svaki tvrdi disk u računalu. To je značilo da je za disk od 20GB Recycle Binu dodijeljeno 2GB prostora za smeće. Ovo se naravno može promijeniti od 0% pa sve do 100% s korisničke strane, no u praksi je bilo riječ o maksimalnih 3,99GB - sve i da je disk mnogo veći od toga. Kada bi se košarica za smeće napunila do određenog limita, automatski bi se počele brisati najstarije datoteke unutra. 

Kasnija izdanja Windowsa uklonila su ovaj limit te korisnici mogu utrošiti gigabajte i gigabajte na stare datoteke. Koliko je to ponekad zgodno, u današnje doba SSD pohrane, prostor je opet postao dragocjen - posebno na računalima s manje prostora za pohranu. Stoga nije naodmet umjesto ručne naredbe Empty Recycle Bin računalo naučiti da u određenom periodu automatski odradi pražnjenje smeća. 

Za početak priče dovoljno je otvoriti izbornik Start i otipkati Storage te odabrati ponuđeni Storage (system settings), što će otvoriti gornji prikaz. 

Ovdje valja pogledati polje Storage sense te klizač pomaknuti na On. Na ovaj način će Windows 10 automatski uklanjati privremene datoteke i sadržaj košarice za smeće kako bi uštedio prostor, a klikom na 'Change how we free up space' moguće je birati i želi li se automatsko brisanje odrađivati za datoteke koje aplikacije ne koriste i za košaricu. 

Nakon postavljanja oznake On na košaricu u tom prikazu, datoteke koje su provele 30 dana u njoj automatski će se izbrisati. 

Koliko god je ovo zgodno, valja imati na umu da neka željena datoteka nakon perioda skupljanja prašine i digitalnih muha u košarici nije završila u ništavilu, piše MakeUseOf.