Krater Yarrabubba, promjera nekih 70 kilometara teško se može identificirati zbog erozije njegove originalne strukture, no smatra se jednim od najstarijih na Zemlji, stoji u studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications.

Do danas njegova starost nije mogla biti precizno utvrđena, no znanstvenicima iz Pertha to je pošlo za rukom zahvaljujući metodi ultrapreciznog datiranja - ionskom mikrosondom visoke rezolucije.

U istraživanju su ciljali mineralna zrnca koja su procesom rekristalizacije "zapisala" šok nastao udarcem, navode u studiji.

Zaključili su da se krater Yarrabubba formirao prije 2,229 milijarde godina. Taj datum poklapa se sa završetkom razdoblja ledenog doba koje je poznato kao ono u kojem je Zemlja bila snježna kugla.

Naslage su geološki dokazi o postojanju ledenjaka na Zemlji prije 2,4 i 2,2 milijarde godina. Najmlađa takva naslaga pronađena je u Južnoj Africi i odgovara starosti Yarrabubbe, kazao je Timmons Erickson iz NASA-e, glavni voditelj studije.

Udario u smrznuti krajolik

Starosna dob Yarrabubbe poklapa se s vremenskom granicom naslaga iz najmlađeg ledenog razdoblja Palaeoproterozoika, diamktita s područja Rietfontein u Južnoj Africi.

Znanstvenici su na temelju numeričkih simulacija zaključili da je meteorit udario o smrznuti krajolik i probio ledenu koru debelu 5 kilometara te u atmosferu izbacio nevjerojatnu količinu vodene pare, do nekih 500 milijarda tona.

To izbacivanje vodene pare, "plina s učinkom staklenika daleko snažnijeg od CO2" izazvalo je zagrijavanje i tako pomoglo Zemlji da izađe iz tog ledenog doba.

Riječ je o neobičnu scenariju, jer općenito se većina udara meteorita povezuje sa zahlađenjem, a najpoznatiji primjer za to je asteroid koji je udario u Yucatan u Meksiku i zadao smrtnu presudu dionosaurima prije otprilike 66 milijuna godina.

Timmons Erickson priznaje da su njihova istraživanja zasad na razini hipoteze i kaže "Nadamo se da će ona potaknuti druge znanstvenike da istraže klimatske posljedice udara" u tom ledenom razdoblju.