Istraživači Sveučilišta u Manchesteru demonstrirali su kako je moguće izraditi superbrzo računalo koje 'izvođenjem operacija raste'. O čemu je točno riječ?
DNK se može iskoristiti i za više od prostora za pohranu podataka. 'Zamislite da računalo pretražuje labirint i dođe do točke gdje mora odabrati jedan put - lijevo ili desno. Računala današnjice moraju odabrati kojim putem prvo ići pa tek onda analizirati druge rute. Naše računalo to uopće ne mora, već se replicira i istražuje oba puta istovremeno te pronalazi rješenje na brži način', izjavio je profesor Ross King sa Sveučilišta u Manchesteru.
Magično svojstvo koje to omogućuje, ili trik, ako ga se tako već želi nazvati, je u korištenju DNK kao srca računala - procesor. Obična računala imaju fiksan broj čipova, dok računalo koje svoje rač. operacije odrađuje korištenjem DNK može rasti. 'Na ovaj način je omogućeno rješavanje brojnih dosad nerješivih problema', dodao je King.
Kvantna računala su, opet, drugi oblik računala koji donosi slično obećanje poput DNK izdanja. No, dok i ona mogu pratiti više puteva u labirintu, ona traže određenu simetriju čime su vrlo ograničena, naglašava King.
'Kako su DNK molekule jako male, stolno računalo potencijalno može iskoristiti više procesora nego sva elektronička računala na svijetu zajedno, čime bi se po brzini nadmašilo najbrže superračunalo, uz svega djelić potrebne energije za rad.'
Rad će biti objavljen na prestižnom znanstvenom časopisu Journal of the Royal Society Interface.
Siliciju, jasno, još uvijek nije odzvonilo. No, rad stručnjaka u Manchesteru približio je jedan koncept mnogo bliže izvedbi te san o superbrzim računalima koja ne troše mnogo energije polako ulazi u zbilju.