Na Veneru ljudske letjelice nisu ni pokušale slijetati još od 1985. godine. Rekord u preživljavanju je izvela Venera 13, ruska sonda koja je izdržala čak 127 minuta. Ona je na Zemlju uspješno poslala i prve nevjerojatne fotografije površine Venere u boji. Sonda je bila golem uspjeh za to vrijeme, posebno s obzirom na to da su prve procjene bile kako će izdržati svega 32 minute prije nego je ovaj negostoljubivi planet skuha, smrvi i rastavi na zadnje djeliće.

Prošlo je mnogo godina od zadnjeg posjeta Veneri, razvili su se brojni novi moderni materijali, otporniji nego ikad prije. Slično vrijedi i za računala te optiku. No, računala kojima srca čine komadići silicija nisu u stanju raditi kada temperature prijeđu određenu razinu. Čipovi od silicija na kakvih 250 °C prestaju biti poluvodiči i stvari jednostavno više ne rade. Rusi su ovaj golemi problem pokušali 'preskočiti' barem privremeno - korištenjem masivnih hermetički zatvorenih komora na sondi, koje bi se znale i ohladiti na -10 °C prije nego ih letjelica u orbiti Venere pusti da se probiju kroz gustu atmosferu. No, sonde su i dalje podatke mogle odašiljati tek minutama, a kamoli satima ili danima.

U proteklih par godina, stvari su se počele razvijati nabolje. Elektronika kojoj osnovu čini silicijev karbid (SiC) počela je sazrijevati, a posebno zanimanje za tehnologiju pokazale su teške industrije i naravno - vojska. Razlog za to je jednostavan - SiC može izdržati golemi napon i temperature, što ga čini izvrsnim izborom i za izradu sonde koja bi duže preživjela na površini Venere.

NASA-in Glenn Research Centre je nedavno objavio veliki uspjeh u tom polju. Elektronika koju su razvili uspješno je u testovima preživjela čak tri tjedna (521 sat) u uvjetima koji vladaju na Veneri, i to bez pomoći posebne hermetičke komore i rashladnog sustava. Međutim, postoji i kvaka. Testirani sklop je zapravo krajnje jednostavan i definitivno nije pokazatelj svega što je moguće izvesti.

'Uz dalje sazrijevanje tehnologije, SiC IC elektronika bi drastično mogla unaprijediti dizajn sondi namijenjenih istraživanju Venere. U osnovi bi se omogućilo duže trajanje misija, koje bi mogle biti sveobuhvatnije', zaključuje istraživački tim koji je radio na projektu. Detalji istraživanja dostupni su u objavljenom radu.

Sovjetska istraživanja Venere od 1961. do 1985. godine pokazala su da je preživljavanje elektronike sonde ipak tek dio priče. Alati koje je potrebno raditi za bušenje i analizu površine također moraju biti sposobni preživjeti 'paklene' uvjete, kako bi misije imali smisla. No, kako je ranije napomenuto, inženjerima današnjice uvelike pomaže činjenica da je u ovih nekoliko desetljeća od zadnjeg slijetanja na Veneru razvijeno mnogo naprednih materijala i sustava spremnih za takav poduhvat.

Razvijanje sonde koja bi detaljno istražila planet najbliži Zemlji na korak je od realizacije. Do tada će Crveni planet ipak imati prioritet, uz vlastiti set problema.

Via ArsTechnica