Naime, tim znanstvenika pod vodstvom kemičara Leeja Cronina sa sveučilišta u Glasgowu napravio je nedavno više kemikalija uz pomoć digitalnog nacrta i relativno jeftinog 3D printera čija je cijena oko 2000 dolara. Uređaj je prvo isprintao laboratorijsku opremu, a potom potrebne sastojke u odgovarajućim količinama smjestio na prava mjesta i stvorio željene kemikalije.

Iako se tom tehnikom trenutno uglavnom koriste kemičari koji traže nove načine za otkrivanje i stvaranje spojeva, zahvaljujući njoj u skoroj bi budućnosti svatko s 3D printerom i pristupom internetu mogao postati sam svoj kemičar.

'To je put prema demokratizaciji kemije koji bi ovu znanost mogao približiti masama', kaže Cronin. Ljudi u izoliranim krajevima svijeta mogli bi sami stvarati tablete protiv glavobolje ili svoje deterdžente. Tehnika bi ljudima također omogućila da si stvaraju lijekove koje farmaceutske kompanije ne proizvode jer imaju premalo kupaca. Naravno, takva sloboda nosit će i određene opasnosti – trebat će osigurati da su lijekovi napravljeni dobro i sigurno, a moglo bi se stvoriti i crno tržište na kojem će se nuditi lijekovi koji se inače daju isključivo na recept ili čak ilegalne droge.

Budući da omogućuje gotovo svima da naprave gotovo sve što se može zamisliti, 3D tiskanje je izvor kontroverzi u znanstvenoj zajednici. No kako bi kemija mogla postati dostupna kroz 3D tiskanje?

Cronin i njegov tim u svojoj su studiji koristili 3D printer kakav koriste i nositelji projekta fab@home, kolaboracije koja promiče kućnu radinost. Njihov eksperiment je pokazao da za tiskanje raznih posuda i cijevi svih potrebnih veličina mogu koristiti uobičajeno kućansko sredstvo za brtvljenje. Nakon što se oprema stvrdnula, u printer su ubacili reagense, odnosno kemijske tinte.

Naravno, dimenzije i oblici opreme mogu se također ugraditi u program za stvaranje određene kemikalije te postaviti na internet. Autori istraživanja već imaju viziju online dućana u kojem bi se mogle pohranjivati aplikacije za određene lijekove i naručivati standardne kemijske tinte.

Cronin i njegovi kolege testirali su ideju tako što su napravili laboratorijski blok s dva jednostavna pretinca povezana sa središnjim odjeljkom za miješanje kemikalija. U takvom bloku uspjeli su stvoriti nekoliko anorganskih i organskih reakcija te čak neke potpuno nove spojeve. U jednom od pokusa izveli su i reakciju uz pomoć katalizatora koji su otisnuli na stijenki posude za miješanje.

Nova tehnika promijenila je i način na koji se radi u kemiji. Epruvete, cijevi i posude prestali su biti pasivni dijelovi i postali aktivni agensi jer kemijske reakcije ne ovise samo o početnim sastojcima, već i o omjerima i brzinama kojima se miješaju. Ta nova geometrijska kontrola trebala bi omogućiti stvaranje složenih varijacija u reakcijama koje bi mogle rezultirati potpuno novim spojevima.