Očekuje se da bi satelit mogao pasti između kraja rujna i početka listopada. Njegovi dijelovi mogli bi aterirati na bilo koji od naseljenih kontinenata u širokom pojasu koji se proteže od Aljaske do Južne Amerike. NASA-ini znanstvenici procjenjuju da je šansa da neki od njih pogodi čovjeka jedan naprama 3.200. Veći dio satelita sagorjet će pri ulasku u atmosferu.

Upper Atmosphere Research Satellite (UARS), težak šest tona, ostao je bez goriva 2005. pa će pasti iz svoje orbite bez ikakve kontrole. NASA smatra da će tek nešto više od pola tone preživjeti prolazak kroz atmosferu. Taj je satelit mnogo manji od 135-tonske svemirske postaje Mir koja je pala u Tihi ocean 2001. i 100-tonskog Skylaba koji je 1979. pao u Indijski ocean. Budući da dvije trećine Zemlje prekrivaju oceani i mora, svemirsko smeće obično pada u vodu.

'Razni predmeti padaju na Zemlju još od početka svemirskog doba, no do danas nisu ozlijedili nikoga', rekao je NASA-in ključni čovjek za orbitalno smeće, Gene Stansbery. 'Ipak, to ne znači da nismo zabrinuti.'

Vjerojatnost jedan naprama 3.200 odnosi se na svih sedam milijardi stanovnika našeg planeta, dok je ona da pogodi neku određenu osobu puno manja – jedan naprama 21 trilijun. Naravno, šansa da padne na neku ljudsku građevinu znatno je veća.

Svemirsko smeće teže od pet tona ne pada često na Zemlju. Ipak, to će biti treći iz te kategorije u ovoj godini. U dijelovima koji ateriraju vjerojatno neće biti opasnih materijala, ali stručnjaci ipak ne preporučuju da ih se dira. NASA je najavila da će pozorno pratiti razvoj situacije.