Noćno lansiranje Lunar Atmosphere and Dust Environment Explorer (LADEE) bit će vrlo spektakularno, a trebali bi ga vidjeti deseci milijuna Amerikanaca.

Razorna, sveljepljiva prašina

Nama na Zemlji Mjesec se čini neobično sjajnim, međutim, to je zato što se nalazimo vrlo blizu Sunca. Mjesečeva je površina zapravo vrlo tamna – njegova je refleksivnost samo 12 posto. Zemljina je 33 posto, Venere, odnosno njezinih oblaka još više 76 posto, a Saturnova ledenog mjeseca Enkelada gotovo 100 posto. Od Mjeseca je tamniji samo Merkur s refleksivnošću od 11 posto.

Zašto je Mjesec tako taman? Prije svega prekriven je finom prašinom. Ta prašina je izuzetno abrazivna, strašno ljepljiva, i miriši na barut, najvjerojatnije jer je puna iona solarnog vjetra. Budući da Mjesečeva atmosfera gotovo uopće ne postoji, njegovu površinu već četiri milijarde godina neumoljivo i neometano bombardiraju meteoriti od minijaturnih do golemih. Svojim udarima oni Mjesečeve stijene postupno pretvaraju u sve finiju i finiju prašinu. Budući da ondje nema vode, osim u obliku leda u sjeni nekih kratera, prašinu nema što povezati pa se ona lijepi za sve od svemirskih odijela do ljudi, a čak može proći i kroz najčvršću tkaninu poznatu kao kevlar.

No posebnu pozornost stručnjaka privlači misteriozna pojava sumraka, odnosno zore – sjaja Sunca iznad horizonta Mjeseca koju su uočili i skicirali još astronauti misije Apollo 17 (slika desno). Naime, budući da je Mjesečeva atmosfera rjeđa od Zemljine 100.000 puta znanstvenici ne znaju odakle dolazi ovaj neobičan sjaj karakterističan za planete s atmosferom. Neki stručnjaci nagađaju da bi dojam njezina postojanja mogla stvarati emisija iona natrija. Prema drugoj teoriji to bi mogle biti čestice prašine koje lebde zahvaljujući snažnom elektrostatičnom naboju koji stvara solarno zračenje. Na osvijetljenoj strani Mjeseca ultraljubičaste i X zrake toliko su snažne da iz atoma i molekula Mjesečeva tla izbijaju elektrone pa se nakuplja snažan pozitivan naboj koji uvis potiskuje sitne pozitivno nabijene čestice slično kao što balon kada ga trljamo od kosu naelektrizira vlasi pa se one međusobno odbijaju i podižu uvis. Štoviše, moguće je da ti naboji stvaraju svojevrsne fontane prašine koje podižu čestice prašine više od kilometra uvis. No to su sve ipak hipoteze i spekulacije koje bi letjelica LADEE trebala podrobno istražiti.

Robotizirana letjelica velika je poput kauča, teška je 383 kilograma, a opremljena je laserom za komunikaciju. Cijela misija vrijedna je 280 milijuna dolara.