Već godinama NASA radi na tom da se što bolje iskoriste materijali dostupni na samim mjestima gdje borave astronauti. Na taj način se mogu smanjiti troškovi svemirskih misija, ali se istovremeno same misije mogu i odvijati duže vremena. Urin astronauta uskoro bi mogao poslužiti za mnogo više od stvaranja pitke vode...
Već sada je 93 posto sve vode na Međunarodnoj svemirskoj postaji zapravo dobiveno recikliranjem urina, znoja i daha astronauta. Ljudske izlučevine bi se u skorije vrijeme mogle iskoristiti i za druge stvari - poput stvaranja plastike za 3D pisače, ili gnojiva za uzgoj biljki u svemiru.
Na godišnjoj konferenciji American Chemical Societyja, istraživački timovi su predstavili plan da iskoriste gljivice vrste kvasca (Yarrowia lipolytica) za stvaranje novih materijala i suplemenata. Ove gljivice se mogu naći u nekim vrstama sireva, a znanstvenici ih žele hraniti urinom kako bi stvorili niz nusproizvoda koji se mogu iskoristiti za koješta - pa i stvaranje alata kroz 3D ispis.
Marljive kvaščeve gljivice
Urea u urinu pruža dušik za kulture gljivica, a ranija istraživanja su pokazala kako se genetski modificirane gljivice mogu iskoristiti za stvaranje nutrijenata poput omega-3 masnih kiselina, plastika i poliestera. Sve ovo bi se moglo pokazati kritičnim izvorom materijala za dugoročne misije, poput stvaranja kolonija na Marsu.
'Astronauti moraju biti u mogućnosti stvarati nutrijente i materijale za dugoročne misije neovisne o Zemlji. Jednostavno nemamo dovoljno prostora i resursa da se na drugo tijelo, poput Marsa, prenese ama baš sve - od vode, lijekova, materijala i drugog, jer će kroz više godina jednostavno degradirati', smatra voditelj istraživanja Mark Blenner, a prenosi Digital Trends.
Marljivi su i u NASA-i
Proteklih nekoliko godina, u američkoj svemirskoj agenciji ostvarili su niz uspješnih projekata kojima su demonstrirali uzgoj bilja u svemirskim uvjetima, 3D ispisu materijala i alata te mnogih drugih elemenata koji će se moći iskoristiti na budućim misijama u svemir.
Blennerov tim razmatra čak i o iskorištavanju stolice kako bi se osigurala hrana korisnim gljivicama. Međutim, potrebno je još mnogo istraživanja. Jedno su gljivice u laboratorijima na Zemlji, a drugo u uvjetima slabije gravitacije (Mars) ili gotovo nulte gravitacije (ISS). Tek sada slijede koraci u kojima će se testirati modificirane gljivice u spomenutim uvjetima.
Jasno, postoji i razina skeptičnosti u znanstvenoj zajednici. Mark Hempsell, predsjednik Britanskog međuplanetarnog društva vjeruje kako je i dalje bolje koristiti dodatni teret za istraživanje svemira i resurse:
'Ne mogu se odreći dojmu da je i dalje lakše nositi i koristiti rezervne dijelove na misije nego li goleme komade hardvera koji će reciklirati izlučevine i stvarati plastiku i alat upitne kvalitete.'