Također nema sumnje da su svi ti dragulji mudrosti, vjerojatno bez ijedne iznimke, zaslužili i dobili blagoslov Katoličke crkve. Da ih je kojim slučajem pisao ili revidirao netko od hrvatskih svećenika sigurno ne bi morao promijeniti niti jednu jedinu riječ.

Njezin glas u Saboru, kao malo koji prije i poslije, bio je glas Crkve – glas za bogobojaznu, katoličku, tradicionalnu obitelj; za prava nerođene djece, ali ne i za parove koji je ne mogu začeti, protiv abortusa, ali i protiv umjetnog začeća, za kršćansku toleranciju, ali koja ne vrijedi i za homoseksualce, za jednakost ali na orvelijanski način prema kojem su katolici jednakiji od ostalih, a većina jednakija od manjine pa ljudska prava i sustave vrijednosti može tretirati kao referendumsko pitanje, a ne kao civilizacijske tekovine.

Prisjetimo se samo nekih od njezinih poruka koje zvuče kao da su izgovorene s propovjedaonice u bilo kojem hrvatskom selu i gradu: Ponašanje homoseksualaca u nekim slučajevima prelazi u agresiju; Normalna i ljudska potreba svakog čovjeka je da bude roditelj. I to je sasvim normalno (sve drugo nije op. a.); Homoseksualnost je sklonost, to nije nešto što je urođeno. Ne postoji gen za homoseksualnost; Kao što oni koji vole odlaziti na nudističku plažu ne hodaju goli po gradu jer znaju da to nije primjereno i u skladu s neki uzusima, isto tako kada je riječ o homoseksualnosti potpuno je jasno da je riječ o okolnosti koju pojedinci mogu kontrolirati ako žele; Ne može manjina indoktrinirati svoj sustav vrijednosti većini; Vjerujem da su žene koje su umjetnom oplodnjom dobile djecu bile sretne kada su rodile, ali mislim da ne mogu biti sretne nakon što saznaju da dijete nije njihovo… Postavlja se pitanje tko će čuvati frižidere, mjesto gdje su pohranjeni zameci; Moram podsjetiti da glazbenog genija Beethovena ne bi bilo da je njegova majka poslušala liječnika i da se odlučila na pobačaj (silovane i bolesne žene nije spominjala op. a.); Obitelj shvaćam izuzetno ozbiljno i brak shvaćam izuzetno ozbiljno. To je odluka za cijeli život i to nije odluka koja se donosi olako.…

Dakle, sasvim je logično da je Crkva svoj glas dala Petir jer je ona svoj uvijek davala Crkvi.

U glavi Petir sve je naravno na pravom mjestu. Katolička crkva je jedini pravi glas Boga koji čovječanstvu jasno daje na znanje kako bi stvari trebale biti posložene te kojim bi se načelima i vrijednostima čovjek trebao voditi – koja su prava, dužnosti i uopće mjesto u društvu muškaraca, žena, djece, slugu, robova, homoseksualaca, nevjernika i svih ostalih o kojima već Biblija govori. Sve je to njoj kristalno jasno i jednostavno, baš kao i svakom pravom vjerniku, pa je logično da ne vidi ništa sporno u tome da je na prijedlog HBK postala članicom Odbora za ljudska prava. Naprotiv, u većinski bezbožnom ili neznabožnom Odboru ona vidi priliku za svoju poslaničku misiju – ondje će biti jedini glas izvornog zakonodavca čiji je zakon jedini pravi, iznad svih zakona, a čini se osobito iznad hrvatskih. Solidna plaća koju će primati u Odboru bit će samo pravedna nagrada za žrtvu koju će podnijeti za pravu stvar.

Da sve navedeno nije ni karikiranje ni pretjerivanje Petir je danas još jednom potvrdila u razgovoru za tportal.

Tako je primjerice očito da bura koju je u medijima, LGBT udrugama i povećem dijelu hrvatske javnosti izazvalo njezino imenovanje u Odbor Petir nije ni najmanje poljuljala u uvjerenju da se ona uvijek zalagala za ljudska prava i one istinske ljudske vrijednosti koje ona naziva 'općim'.  

'Hrvatska biskupska konferencija predložila me je na ovo mjesto jer cijeli svoj život zastupam opće ljudske vrijednosti kako u Saboru tako i u Vijeću Europe koje funkcionira kao institucija za zaštitu ljudskih prava. To namjeravam i dalje činiti. Svatko tko danas daje svoje komentare na ovu činjenicu trebao bi voditi računa da oni budu u duhu dijaloga, a ne mržnje. Ja uvažavam i one s kojima se ne slažem', objasnila je uvjereno Petir.

Nešto neizravnije i s nešto više nezrvoze odgovorila je na neke konkretne kritike koje su se ovih dana zaredale u medijima. No nameće se dojam da to nikako nije znak da je posumnjala u vlastite stavove već samo da joj teško pada svo to nerazumijevanje na koje nailazi. Tako Petir ne vidi ništa sporno u tome što je imenovana u Odbor za ljudska prava iako je kao saborska zastupnica 2008. godine jedina u Saboru digla ruku protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije.

'Glasala sam protiv zato što taj Zakon ne podržava opće ljudske vrijednosti. On je diskriminirajući jer ne štiti sve skupine koje bi trebao. Ne štiti više njih, no prije svega ne garantira svakom ljudskom biću pravo na život. Također dovodi cijeli privatni sektor - i obrtnike i poduzetnike, u neravnopravan položaj. Danas se vidi da on ne funkcionira dobro. Loš je jer je preširoko postavljen', objasnila je vjerojatno implicirajući da kapom i šakom dijeli prava i onima kojima ne bi trebao i za što ne bi trebao.

Zamolili smo Petir da nam kaže što u tom istom duhu zaštite prava sviju misli o pravima homoseksualaca jer je poznato kako je izjavila da je homoseksualnost sklonost, a ne nešto urođeno, odnosno prirodno ili još preciznije, njenim rječnikom, Bogom dano. Posebno nas je zanimalo da nam te tvrdnje komentira iz perspektive svoje profesije biologinje, budući da ih je sama argumentirala 'stručnom' konstatacijom kako ne postoji gen za homoseksualnost. Naime, suvremena istraživanja pokazuju upravo suprotno - da homoseksualnost itekako ima veze s prirodom i biologijom - kako s hormonima, tako i s genima, odnosno epigenetikom. Naravno, svakome tko razumije išta o ljudskim pravima trebalo bi biti jasno da prirodnost ili genetska uvjetovanost zapravo i ne bi trebali biti ključni preduvjeti za ocjenjivanje moralne prihvatljivosti homoseksualnosti - svi ljudi bi trebali imati pravo izražavati svoju ljubav prema drugima bez obzira na spol pod uvjetom da time nikome ne nanose nikakvu štetu (naravno da to stoga ne vrijedi za pedofile). Također smo pokušali saznati misli li da je znanost ta koja danas treba određivati vrijednosne standarde, osobito u sekularnim društvima, ili pak smatra da ljudi i društvo trebaju tražiti i čekati blagoslove i odobrenja Crkve i Biblije koja je nekako uvijek u raskoraku s vremenom - primjerice neki dijelovi Biblije toleriraju robovlasništvo, drugi tvrde da je Zemlja središte svemira stvoreno prije pet tisuća godina, a treći da su neke bolesti, osobito one psihičke, djelo Đavla pa Crkva i danas prakticira egzorcizam. Odgovor Petir ponovno je potvrdio da pravu vjernicu ništa ne može poljuljati u uvjerenju da se, sve dok zastupa crkvene dogme, zalaže za 'opće' vrijednosti i da je u tom kontekstu napredak znanosti ne zanima.

'Biologija homoseksualnosti je područje koje ne pratim i koje me ne zanima. Govorila sam u okviru znanja i obrazovanja koje imam. Ne znam što o tome govore nova istraživanja. Nisam se bavila pitanjem homoseksualnosti. Ja zastupam opće ljudske vrijednosti. Važno mi je da svaka ljudska osoba ima svoje dostojanstvo i ljudska prava čak i ako se s njom ne slažem', kratko je zaključila Petir i dodala da nema više što dodati.

Konačno u cijeloj ovoj priči zapravo uopće nije sporno pravo Petir da bude vjernica te da kao prava vjernica daje prvenstvo crkvenim učenjima pred znanstvenim spoznajama. Nije neuobičajeno ni to da se vjernici pozivaju na znanost samo kada im to odgovara. Ono što je nelogično jest da je kao takva izabrana na mjesto na koje je trebala doći stručna osoba koja bi imala funkciju savjetnika baš kao i to da u sekularnoj zemlji na sastav državnih tijela ima pravo utjecati Crkva i to jedna, većinska - konkretno u ovom slučaju da HBK ima pravo imenovati jednog člana u Odbor za ljudska prava. Crkva je odavno odustala od načela Isusa koji je rekao: 'Podajte Bogu Božje, a caru carevo'. No čini se da to u novijoj povijesti nerijetko čini i naša država.