Yusaku Maezawa, čovjek koji se obogatio na internetskoj prodaji konfekcije, najavio da će dobitnike nasumično odabrati iz grupe sljedbenika koji su na Novu godinu proslijedili njegov post na Twitteru
Yusaku Maezawa zbilja zna kako potrošiti višak novca. Nakon što je potrošio 57 milijuna dolara na Basquiatovu sliku i rezervirao sva mjesta za prvi SpaceX-ov let oko Mjeseca, japanski milijarder obećao je da će tisućama svojih sljedbenika na Twitteru dati po milijun jena, odnosno otprilike 60.000 kuna. Maezawa ponudu smatra 'ozbiljnim socijalnim eksperimentom' kako bi vidio može li darovani novac usrećiti ljude, piše Business Insider.
Na donaciju ga je potaknula rasprava o zajamčenom osnovnom dohotku, novcu koji vam netko daje samo zato što ste uopće živi i postojite. Za taj se koncept zalaže i Andrew Yang, demokratski kandidat na predstojećim američkim predsjedničkim izborima. Izaberi li ga, on jamči da će svaki punoljetni Amerikanac mjesečno dobivati tisuću dolara.
Maezawa je svojedobno ponudio da će podijeliti 100 milijuna jena između stotinu svojih sljedbenika u 2019. Najnovija ideja pala mu je na pamet dva mjeseca nakon što je svoju internetsku trgovinu odjevnih predmeta, Zozo Inc, prodao SoftBanku za 900 milijuna dolara.
No novac koji Maezawa namjerava podijeliti ne ulazi u kategoriju zajamčenog osnovnog dohotka jer nije riječ o stalnom prihodu nego o jednokratnom daru. Zajamčeni osnovni dohodak trenutno primaju stanovnici kalifornijskog Stocktona. Tamo 500 dolara mjesečno stiže na račun 125 korisnika koji tu imaju prijavljen boravak i zarađuju manje od 46.033 dolara godišnje.
Eksperiment sa zajamčenim osnovnim dohotkom provodio se od siječnja 2017. do prosinca 2018. u Finskoj. Tamo se od sudionika, odreda nezaposlenih, zahtijevalo da se odreknu nekih uobičajenih socijalnih naknada kako bi svaki mjesec primali 560 eura mjesečno.
Iako je eksperiment na kraju proglašen neuspješnim, došlo se do nekih zaključaka o odnosu osnovnog dohotka i blagostanja. Naime, pokazalo se da su primatelji osnovnog dohotka u pravilu bili sretniji i zdraviji od drugih nezaposlenih.
Slične rezultatu dali su i drugi eksperimenti. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Kanada je zajamčila minimalni godišnji prihod obiteljima u gradu Winnipegu i ruralnoj Manitobi. Poslije se otkrilo kako su primatelji zajamčenog osobnog dohotka manje obilazili liječnike zbog mentalnih problema te da su rjeđe hospitalizirani zbog tih problema.
Može li se novcem kupiti sreća? Gallupova anketa iz 2010. pokazuje da može. Istraživanje provedeno nad tisuću Amerikanaca pokazalo je da niski dohodak pogoršava emocionalnu bol tijekom negativnih životnih događaja poput razvoda ili bolesti. Amerikanci s visokim primanjima, nasuprot tome, obično su bili zadovoljniji svojim životom.
Anketa je također otkrila da novac vodi sreće, ali samo do određene granice. Bogatiji Amerikanci nisu ništa sretniji od onih koji zarađuju 75.000 dolara godišnje. Izgleda da je to granica sreće, barem u Americi. U svakom slučaju, istraživanja pokazuju da osnovni dohodak smanjuje stresa koji se javlja zbog financijskih problema.
I dok kritičari univerzalnog dohotka tvrde da redovita primanja mogu smanjiti poticaj za traženjem posla, zagovornici ideje tvrde da su ljudi koji primaju novac za pokrivanje osnovnih potreba skloniji obavljati posao koji ih zanima, za razliku od lošeg, nisko kvalificiranog posla.
U međuvremenu, već spomenuti eksperiment u kalifornijskom Stocktonu pokazao je da primatelji osnovnog dohotka većinu dobivenog novca troše na hranu i druge potrepštine.
'Novac ljudima omogućuje da slobodnije dišu', kaže 29-godišnji gradonačelnik Michael Tubbs. Na to je mislio i ekscentrični Maezawa koji princip zajamčenog osnovnog dohotka želi primijeniti i u Japanu.