Tim znanstvenika je pomoću skupine teleskopa Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA) otkrio magnetsko polje daleke galaksije, najudaljenije galaktičko magnetsko polje dosad, izvještava Gizmodo.

Trenutno ne znamo kad su se magnetska polja uopće počela stvarati oko galaksija, pa je ovo otkriće značajno pomaklo dosadašnju 'vremensku crtu'. Astronomi su ALMA-om snimali 9io9, gravitacijskim lećama 'zumiranu' galaksiju na crvenom pomaku od z= 2,6. Svjetlu galaksije je za dolazak do ALMA-inih detektora u sjevernom Čileu trebalo 11 milijardi godina.

Ovo znači da prizor galaksije koji je snimila ALMA zapravo gleda u prošlost, kad je bila stara svega 2,5 milijardi godina. Njezino drevno magnetsko polje moglo bi pomoći astronomima da bolje razumiju nastanak drugih galaktičkih magnetskih polja tijekom rane ere svemira, a istraživači su svoja otkrića objavili u časopisu Nature.

'Ljudi možda nisu svjesni toga da je naša galaksija, kao i druge, protkana magnetskim poljima koja se protežu na desetke tisuća svjetlosnih godina', rekao je James Geach, astrofizičar sa Sveučilišta u Hertfordshireu i glavni autor studije. 'Ovo nam otkriće pruža nova saznanja o nastanku magnetskih polja galaktičkih razmjera.'

Kako bi pronašli magnetsko polje, istraživači su usmjerili pažnju na prašinu unutar 9io9. Zrnca prašine se u prisutnosti magnetskog polja samostalno poravnavaju, a svjetlost koju emitiraju je polarizirana. Drugi je tim istraživača 2021. upotrijebio sličan pristup kako bi promotrio magnetsko polje koje okružuje supermasivnu crnu rupu u središtu galaksije Messier 87.

Razlog za to što smo uspjeli promatrati tako daleku galaksiju leži u činjenici da se između 9io9 i ALMA-e nalazi veliki objekt koji je pojačao njezino svjetlo. Korištenje gravitacijskih leća također je način na koji su astronomi uočili najstariju poznatu zvijezdu Earendel, kao i neke od najstarijih poznatih galaksija.

Magnetsko polje 9io9 je u potpunosti formirano, no i dalje je oko 1000 puta slabije od Zemljinog, piše u priopćenju ESO-e. Njegova veličina je, u drugu ruku, puno veća - proteže se na nekih 16.000 svjetlosnih godina. Istraživači vjeruju da je nevjerojatan intenzitet formiranja zvijezda u ranom svemiru možda odigrao važnu ulogu u ubrzanom nastanku galaktičkih magnetskih polja.

Daljnje promatranje lako bi moglo razjasniti prirodu magnetskog polja 9io9, odnosno njegovog vremena i načina nastanka. Promatranja sličnih drevnih galaksija mogla bi pomoći pri razumijevanju raširenosti galaktičkih magnetskih polja u ranom svemiru.