Njegov ravnatelj Goran Sirovatka našao se pod pritiskom nezadovoljnih maturanata, njihovih roditelja, medija, ali i ministra Željka Jovanovića. To ne treba čuditi jer, iako su mnogi svoje kritike uputili na adresu MZOS-a, za sve poslove oko provođenja državne mature zapravo je isključivo odgovoran NCVVO.

No nova uzbuna također je ponovno aktualizirala staro pitanje - ispunjava li državna matura uopće svoju ključnu i izvorno zamišljenu svrhu - objektivno vrednovanje i unapređenje srednjeg obrazovanja.

Ako želimo pronaći odgovor, prije svega se trebamo podsjetiti zašto je uvedena državna matura te s kojom je idejom utemeljen NCVVO. Prema Zakonu poslovi NCVVO-a su sljedeći: centar planira strategije i metodologiju provođenja ispita, izrađuje banke zadataka, konstruira testove, izrađuje ispitne kataloge, radne materijale i priručnike za pripremanje ispita, organizira i provodi državnu maturu, izdaje potvrde i svjedodžbe o položenim ispitima, analizira i objavljuje rezultate ispita te na temelju evaluacijskih analiza (što je osobito važno) daje prijedloge MZOS-u za unaprjeđivanje kvalitete obrazovanja. Sve to čini samostalno i neovisno.

Dobra ideja s lošom realizacijom

Iako je matura uvedena, a centar osnovan u vrijeme kada je resorni ministar bio Dragan Primorac, cijeli koncept zapravo potječe još iz vremena vlade Ivice Račana i ministra Vladimira Strugara, a ključna inspiracija bila im je Slovenija koja se za maturu odlučila prije nas. U 2003. provedene su i prve analize uvjeta za njezino uvođenje u Hrvatskoj pod vodstvom dr. Petra Bezinovića i dr. Zrinke Ristić Dedić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

'Uvođenje državne mature oduljilo se za punih sedam godina zbog neodlučnosti resornog ministarstva da donese ključne odluke, kao i zbog utjecaja različitih lobija na definiranje hrvatskog pristupa završnim ispitima u srednjim školama', rekao je za tportal dr. Petar Bezinović koji je kao privremeni ravnatelj NCVVO-a 2005. izradio statut i dao smjernice za razvoj institucije.

No Bezinović je već 2007. istupio iz projekta, jer se nije slagao s njegovim razvojem, s koncepcijom državne mature, ni s izborom kadrova u NCVVO koji se odvijao po političkom, a ne stručnom ključu. Otada je zadržao vrlo kritički stav o 'državnoj maturi', jer smatra da se ona pretvorila u centralizirani sustav prijemnih ispita koji ne doprinosi unapređivanju kvalitete srednjoškolskog obrazovanja, a neprihvatljivo diskriminira učenike strukovnih i umjetničkih škola.

Naime, prema analizi koju je u travnju 2010. napisao za Institut za razvoj obrazovanja državna je matura izvorno bila zamišljena kao razvojni projekt, a vanjski su ispiti trebali poslužiti za vrednovanje i unapređivanje kvalitete srednjoškolskog obrazovanja, jer se njima može povratno utjecati na mijenjanje programskih sadržaja, promicanje učinkovitijih metoda učenja i poučavanja, unapređivanje praćenja i vrednovanja postignuća učenika te na novu kulturu kvalitete u školama.

No prema Bezinoviću od početnih inicijativa, analiza i prijedloga iz 2003. ostali su samo tragovi u nekim frazama dužnosnika, a proklamacija da je svrha državne mature unapređivanje kvalitete srednjoškolskog obrazovanja jednostavno ne stoji. Umjesto toga ona je postala cilj samoj sebi te centralizirani selekcijski postupak za upise na fakultete i visoke škole, odnosno loša zamjena za prijemne ispite.

Diskriminacija strukovnjaka

Iskustvo s državnom maturom pokazalo je da je jedna od njezinih ponajvećih boljki diskriminacija strukovnjaka. Naime, oni moraju polagati i vlastitu maturu i državnu za koju ne dobivaju nikakav certifikat. Budući da se rezultati državne, koja je prilagođena gimnazijalcima, boduju pri upisu na fakultete i visoke škole, strukovnjaci imaju slabije mogućnosti čak i za upis na visoke škole za koje su se kroz srednje obrazovanje pripremali. Bezinović ističe da u svijetu nije poznat nijedan slučaj provođenja identičnih završnih ispita u školama s različitim programima.

Ovaj problem dobro ilustrira pritužba majke jedne maturantice srednje medicinske koja se e-mailom javila u našu redakciju:

'Moja kći je prošla sa 5,0 u strukovnoj školi i trenutno je najbolji đak svoje generacije. Pripremala se za državnu maturu još od prošlog ljeta. Na ljetne praznike nosila je hrpe knjiga koje je čitala dok su se drugi kupali i sunčali… Ono što je poražavajuće jest to da vas dijete nazove nakon testa i veli da uopće nema pojma kako će proći, jer ono što je bilo u testu na pripremama u školi uopće nisu radili. Tu se sada vidi koliko je apsurdan naš obrazovni sustav. Naime, medicinske sestre koje završe srednjoškolski program nemaju prednost pri upisu na Višu medicinsku školu – smjer više medicinske sestre, jer ih u broju bodova redovito potuku gimnazijalci. A onda dobijete višu medicinsku sestru koja nema pojma o zdravstvenoj njezi jer nije prošla kroz četiri godine školovanja kao srednjoškolske sestre. Dobili ste školovanu višu medicinsku sestru koja nema pojma o svom poslu… Takvih je primjera iz našeg obrazovanja brdo.'

Tko od ovakve mature ima koristi?

Dakle, ako matura i NCVVO nisu ostvarili svoje ciljeve – poboljšanje kvalitete srednjoškolskog obrazovanja, ako sustav diskriminira strukovnjake koji se u velikom postotku odlučuju nastaviti s obrazovanjem, ako fakulteti bez prijemnog, na temelju rezultata mature ne dobivaju jasnu i objektivnu predodžbu o kvaliteti upisnika, a cijeli je sustav izuzetno skup, s pravom se možemo pitati tko od njega uopće ima koristi.

Odgovor se sam nameće: nakladnici koji izdaju gomile priručnika za polaganje mature te legalno i ilegalno tržište instrukcijama. Naravno, njihovi najizdašniji klijenti su (slučajno ili ne) upravo strukovnjaci koji nastoje popuniti rupe u svojem obrazovanju kako bi konkurirali gimnazijalcima.

Koliko je, primjerice, Školskoj knjizi financijski zanimljiva ovakva matura, dobro ilustrira činjenica da adresa www.drzavnamatura.com vodi na stranicu tog izdavača koja obiluje ponudama priručnika za polaganje svih mogućih ispita.

U ovom kontekstu zanimljivo je također da je novi ravnatelj NCVVO-a Goran Sirovatka na čelo Centra 2006. došao upravo iz Školske knjige. A tko sve radi u toj izdavačkoj kući i Centru, čiji rođaci, prijatelji i stranački kolege te na koji su način došli ondje, pitanje je koje bi bilo najbolje adresirati na neka od poznatijih imena iz redova bivših vlasti.