NASA-in najnapredniji robotski istraživač zaputio se do teško dostupne regije Marsa koja, prema znanstvenicima, krije tajnu davne povijesti - drevne stijene koje je razotkrila nekadašnja rijeka
NASA-in rover Perseverance od siječnja prati južnu stranu marsovske doline Neretve, vjerojatnog fosila rijeke koja je nekoć vodom napajala mjesto slijetanja rovera - krater Jezero. U daljini su operateri Perseverancea snimili svjetlucanje njegovog sljedećeg odredišta: Bright Angela, (Blistavog Anđela), nazvanog po svijetlim izdancima. Ti bi izdanci mogli biti drevne stijene koje je razotkrila nekadašnja rijeka.
Ono što je bilo relativno glatko putovanje pretvorilo se u zastoj nakon što se Perseverance dovezao u polje puno raštrkanih kamenih gromada. Nakon nekoliko dana iznimno sporog napredovanja, kontrola misije donijela je odluku da se Perseverance preusmjeri preko dina kroz riječni kanal. Ova se pokazalo ispravnim - Perseverance je nakon teškog putovanja napokon stigao do mjesta Bright Angel.
'Tijekom putovanja smo promatrali riječni kanal na sjeveru, nadajući se da ćemo pronaći dio gdje su dine male i dovoljno razmaknute da rover može proći između njih', rekao je Evan Graser, inženjer koji pomaže pri planiranju rute Perseverancea. 'Perseverance je također trebao prirodnu 'ulaznu rampu' kojom bismo mogli sigurno putovati. Kad su slike pokazale da smo pronašli mjesto koje ima oboje, brzo smo krenuli prema njemu.'
Perseverance se oslanja na sustav za autonomnu vožnju pod imenom AutoNav. Dok su raniji roveri na Marsu zahtijevali potpunu kontrolu sa Zemlje, Perseveranceovi operateri mogu odrediti načelnu rutu, dok će AutoNav robotom upravljati iz minute u minutu, objašnjava Space. Isprva je AutoNav mogao obilaziti stijene na putu Perseverancea, ali ubrzo su kamene gromade postale prevelike da bi ih sustav mogao obraditi.
vezane vijesti
'Ono što je bilo u prosjeku preko stotinu metara po marsovskom danu spustilo se na samo desetke metara. Bilo je frustrirajuće', rekao je Graser u izjavi.
Samo sjeverno od roverove putanje nalazilo se polje marsovskih dina koje ga je odvajalo od dna riječnog kanala. Kad bi Perseverance mogao prijeći dine, mogao bi zaobići gromade. Međutim, putovanje kroz takve dine je riskantno jer marsovski pijesak može zarobiti rover, kao što se to desilo sa Spiritom koji je zapeo 2009. Srećom, te su dine bile male i dovoljno raširene da Perseverance može proputovati kroz njih.
Perseverance bi u riječnom kanalu mogao poroputovati nekih 200 metara po marsovskom danu. Nova ruta je također bila jako dobar izbor iz znanstvenih razloga. Usred kanala Perseverance je naišao na takozvani Mount Washburn, stjenovito brdo koje je znanstvenicima dalo priliku izučavati zanimljive geološke formacije poput neobičnog kamena za kojeg znanstvenici nagađaju da bi mogao biti proizvod podzemnog bazena magme.
Nakon što je stigao do litice blizu sjevernog ruba kanala, Perseverance je skrenuo na zapad. Četiri marsovska dana kasnije, rover je stigao do Bright Angela i počeo analizirati stijene, nakon čega se postavilo pitanje treba li rover ovdje prikupljati uzorak stijene? Odgovor na ovo pitanje saznat ćemo uskoro.
