Već su ranija istraživanja utvrdila da gladovanje može produžiti život kod nekoliko različitih vrsta životinja. Međutim, nova studija predstavljena u online časopisu eLife otkrila je da transgenični miševi koji stvaraju više hormona odnosno fibroblastnog čimbenika rasta 21 (FGF21) imaju iste dobrobiti kao da gladuju i bez ograničavanja unosa kalorija.

'Mužjaci koji su stvarali prevelike količine hormona živjeli su prosječno oko 30 posto duže, a ženke oko 40 posto duže', rekao je jedan od autora Steven Kliewer, profesor molekularne biologije i farmakologije.

U časopisu je prosječno trajanje života definirano kao vrijeme koje preživi pola članova testirane skupine. Nijedan od miševa koji nisu dobili tretman nije preživio duže od tri godine dok su neke ženke s viškom FGF21 bile žive i nakon četiri godine.

Čini se da FGF21 djeluje povoljno jer povećava osjetljivost na inzulin i blokira signalni put hormona čimbenika rasta 1 nalik na inzulin. Naime, prevelike količine tog hormona potiču razvoj raka, rezistencije na inzulin i drugih bolesti.

FGF21 je hormon koji izlučuje jetra tijekom posta, a omogućuje organizmu da se privikne na gladovanje. Jedan je od tri čimbenika rasta koji se smatraju atipičnima jer se ponašaju poput hormona – tvari koje stvara jedan dio tijela, a djeluju na drugi dio.

'Produženo pretjerano stvaranje hormona FGF21 čini da miševi žive izuzetno dugo bez potrebe da smanjuju unos hrane. On oponaša dobrobiti dijete bez dijete', rekao je suautor istraživanja dr. David Mangelsdorf, voditelj farmakologije i istraživač na Howard Hughes Medical Institute (HHMI) na UT Southwesternu.

Voditeljica istraživanja dr. Yuan Zhang kaže da je studija bila zahtjevna jer je svima bilo jasno da će rezultate vidjeti tek nakon dvije godine koliko traje prosječan život miševa.

Autori tvrde da su miševi bili vrlo aktivni i živjeli lijepe, duge živote. No priznaju da će se još morati pozabaviti problemom gustoće kostiju i neplodnosti ženki.

Poznato je da su miševi po DNA vrlo slični ljudima - razlikuje nas samo dva posto genetskog koda. Zato se gotovo sva medicinska i farmaceutska ispitivanja prvo provode na njima. No neka istraživanja iz 2009. Health Science Centera na University of North Texas utvrdila su da smanjenje unosa kalorija ne djeluje jednako blagotvorno na sve vrste miševa. Također za sada ne postoje dovoljno duge, masovne i randomizirane kliničke studije koje bi potvrdile da ono značajno produžava ljudski život iako su zabilježena određena zdravstvena poboljšanja kako kod majmuna tako i kod ljudi.