Novo, dosad najdetaljnije istraživanje, objavljeno ovih dana u časopisu Brain, pokazalo je da se njegov cerebralni korteks, koji je odgovoran za više umne procese, puno više razlikuje od istih dijelova u mozgovima ljudi prosječne inteligencije, nego što se do nedavno mislilo. U radu je prvi put predstavljena karta mozga oca relativnosti s fotografijama 240 uzoraka tkiva izdvojenih u obdukciji koju je na University of Pennsylvania 1955. godine proveo patolog Thomas Harvey.

Harvey je uzorke pohranio u posudu s formalinom i čuvao ih u svojem uredu. Mnogi su kasnije nestali, no sačuvane su brojne fotografije. Kroz naredna desetljeća analiziralo ih je više znanstvenika.

Zanimljivo je da su prve studije u 50-ima pokazale da je Einsteinov mozak bio čak malo manji od prosječnog. No jedna analiza iz 1985. otkrila je da su dva dijela Einsteinova mozga na svaku živčanu stanicu imala neobično velik broj ne-živčanih stanica tzv. glia. Desetak godina kasnije jedno drugo istraživanje otkrilo je da mu u parijetalnom režnju nedostaju neke brazde i struktura koja se zove parijetalni operkulum. Stručnjaci pretpostavljaju da je ovakva arhitektura mozga potaknula uspostavljanje brojnijih veza u tom području koje se smatra odgovornim za vizualno-prostorne i matematičke sposobnosti.

U novoj studiji Dean Falk s Florida State Universityja u Tallahasseeu i njezini kolege posebno su analizirali 14 Harveyjevih originalnih fotografija Einstenova mozga i usporedili ih s brazdama i vijugama 85 kontrolnih mozgova. Najviše su ih iznenadili složenost i uzorci vijuga u određenim dijelovima Einsteinova prefrontalnog, parijetalnog i vizualnog korteksa. Prefrontalni korteks važan je za apstraktno razmišljanje kakvo je neophodno za promišljanje znanstvenih koncepata kao što su priroda vremena i prostora po kojima je postao poznat. Nove analize pokazale su da mu ipak nije nedostajao parijetalni operkulum.

Američki je tim također uočio da Einsteinov somatosenzorni korteks, koji prima osjetilne informacije iz tijela, ima neobičan oblik. Naime, dio koji odgovara lijevoj ruci značajno je veći, što može objasniti zašto je vrlo dobro svirao violinu.

'Dok su ukupna veličina i asimetričnost Einsteinova mozga normalni, njegov prefrontalni, somatosenzorni, primarni motorički, parijetalni, temporalni i ocipitalni korteks su izuzetni', rekla je Falk i dodala: 'To bi moglo biti neurološko objašnjenje za neke njegove vizualno-prostorne i matematičke sposobnosti.'

Primjerice, rekla je Falk, Einsteinov frontalni režanj je izuzetno izbrazdan, njegovi parijetalni režnji u nekim su područjima neuobičajeno asimetrični, a primarni sematosenzorni i motorički korteksi, povezani s funkcijama lica i jezika, u lijevoj polutki jako su povećani.

Albert Galaburda, s Harvard Medical School u Bostonu, kaže da je studija jako zanimljiva, no ističe da ona otvara i neka vrlo važna pitanja – prije svega je li Einsteinov mozak bio predodređen za velika fizikalna otkrića ili je njegov rad na fizici utjecao na ekspanziju njegova mozga. Galaburda vjeruje da su za Einsteinov uspjeh zaslužni i njegov mozak i uvjeti u kojima je živio.