Rezultati studije provedene u jezeru Zuerich u Švicarskoj otkrivaju da tzv. Planktothrix rubescens iz vrste otrovnih cijanobakterija, u posljednjih 40 godina postaje sve učestalija jer, zbog toplih zima, uspijeva preživjeti uobičajeno sezonsko odumiranje.

'Problem je u tome što ljudi danas istovremeno mijenjaju dva osjetljiva svojstva jezera - udio hranjivih tvari u vodi i, zbog globalnog zagrijavanja, temperature vode', rekao je istraživač Thomas Posch sa Sveučilišta u Zuerichu.

Europske vode poput jezera Zuerich često su zagađene kanalizacijom koja u njih unosi hranjive tvari, poput fosfora i dušika, koje pomažu bujanje fotosintetičkih bakterija među kojima i Planktothrix rubescens. Ove alge stvaraju otrove koji ih štite od rakova, no također zagađuju izvore pitke vode. Jezero Zuerich izvor je pitke vode za oko milijun i pol ljudi. Osim toga one iz vode izvlače kisik što može uzrokovati gušenje riba. Zagrijavanje jezera također zaustavlja proces proljetnog miješanja toplije vode na površini s hladnijom u dubini. U tom procesu alge obično tonu na dno gdje ih ubija visoki tlak.

U novom broju časopisa Nature Climate Change autori pišu da se Planktothrix rubescens u jezeru Zuerich prvi puta pojavila još 1899., međutim, u posljednja četiri desetljeća biološka joj se masa značajno povećala.

Znanstvenici ističu da se zagađenje može smanjiti pročišćavanjem otpadnih voda, no klimatske promjene i dalje ostaju problem.

Cvjetanje cijanobakterija nije prijatno ni za oči ni za nos – voda u sezoni cvjetanja postaje mutna i neprozirna, a iz nje se širi i neugodan miris. No to nije jedini problem; ona je opasna i po zdravlje. Naime, tijekom cvjetanja stvaraju se tzv. cijanotoksini, među kojima i mikrocistini koji dokazano izazivaju akutne i kronične bolesti, među ostalima i rak vitalnih organa poput jetre ili pluća.

Cijanobakterije i u Kopačkom ritu

Cvjetanje cijanobakterija zabilježeno je i u slovenskim jezerima, primjerice Bledskom i Bohinjskom, ali i u hrvatskim.

Dr. sc. Melita Mihaljević s biološkog odsjeka PMF-a u Osijeku kaže da se u svim eutrofnim vodama obično tijekom ljeta javlja cvjetanje cijanobakterija pa tako i u vodama Kopačkog rita i u drugim slatkovodnim ekološkim sustavima u Hrvatskoj u kojima postoje velike količine nutrijenata, odnosno hranjivih tvari.

'U našim vodama do sada nije zabilježen masovan razvoj vrste Planktothrix rubescens, ali je zanimljivo širenje vrste Cylindrospermopsis raciborskii, također cijanobakterije. To je tropska invazivna vrsta koja se širi europskim vodama, a budući da je za njezin razvoj potrebna visoka temperatura vode, to na neki način indirektno ukazuje na promjene ekoloških uvjeta koje bi mogle biti posljedica tzv. globalnog zagrijavanja', objasnila je biologinja.

Cvjetanje cijanobakterija u vodenim ekosustavima, ističe, nepovoljno je iz više razloga – smanjuje se prozirnost vode, smanjuje se biološka raznolikost te vrlo često dolazi do pomanjkanja kisika što može uzrokovati masovni pomor riba. 'Takve vode nisu za piće, a ni za kupanje, jer prema našim pravilnicima vode moraju biti za tu svrhu I. odnosno II. kategorije kakvoće. Vode u kojima se masovno razvijaju cijanobakterije su lošije kakvoće vode, čak do V. kategorije. Dodatni problem su i cijanotoksini koje veliki broj vrsta cijanobakterija izlučuje pa kada se masovno razviju njihove koncentracije mogu biti vrlo štetne.'

Prema dr. Mihaljević dugogodišnja istraživanja Dunava i njegovog poplavnog područja pokazala su da se u posljednjem desetljeću izmjenjuju izuzetno sušne sezone sa sezonama u kojima Dunav dostiže najveće vrijednosti u posljednjih stotinu godina što dovodi i do velikih poplava. 'To sve ukazuje na globalne klimatske promjene koje će vjerojatno imati značajan utjecaj na vodene ekološke sustave u umjerenim područjima pa tako i u našoj domovini, kao što smo istaknuli u našem radu objavljenim na temu cvjetanja cijanobakterija u poplavnim područjima', kaže dr. Mihaljević.

Kako bi se spriječio masovni razvoj cijanobakterija, kaže naša sugovornica, potrebno je prije svega kontrolirati dotok hranjivih tvari odnosno nutrijenata u vode, jer što je njihova koncentracija manja, to je manja i vjerojatnost da će se masovno razvijati cijanobakterije. Posebno su bitne količine dušika i fosfora koje se u našim vodama na žalost povećavaju, jer još uvijek velikim dijelom nismo riješili problem otpadnih voda.