Mladi domaći dvojac Dajgoro Labinac i Ante Medić nije dugo čekao na pokretanje firme Pulsar Laboratories. Poduzetničkim su vodama zaplivali prošle godine, nakon samo godinu dana radnog iskustva. Sad su sami svoji šefovi, rade na projektima za klijente, ali i na vlastitima. Ponosni su na to što su isplatili plaće i uskoro namjeravaju udvostručiti broj zaposlenih.

Njihovi ludi planovi za budućnost su svemirska industrija i slanje prve hrvatske rakete u svemir te hrabro grabe u tom smjeru. Obojica su zaljubljenici u space i tehnologiju pa su tako došli do imena tvrtke koju su nazvali po vrsti zvijezde što se iznimno brzo rotira.

Ured i radionica im je jedna od kućica u Tehnološkom parku na Velesajmu te rade na izradi elektroničkih rješenja, softvera i razvoju proizvoda kroz sve faze, a pružaju i usluge savjetovanja svojim klijentima. Kažu kako klijente ne moraju tražiti, već da oni sami dolaze po preporuci.

'Naš fokus je namjenska elektronika, a prototipe proizvoda radimo po potrebama klijenata. Ljudi nam često dođu s nekakvom idejom, žele nešto postići ili riješiti nekakav problem i onda mi to preuzimamo od početne ideje do završnog prototipa ili proizvoda. Sad za jedan projekt radimo bežične senzore za mjerenje temperature', objašnjava Ante Medić.

Kao i mnogi u njihovu sektoru, na posao nisu dugo čekali. Radili su za jednu firmu godinu dana, a potom su dali otkaz i zajedno osnovali Pulsar. I prije otvaranja imali su dogovorene poslove, pa se nikad nisu ni prijavili za potporu za samozapošljavanje.

'Kada smo otvarali tvrtku, nismo tražili poticaje za samozapošljavanje jer smo imali nekoliko poslova koji su nas čekali, iako mi nekad bude žao zbog toga. No tada nam se činilo da treba predugo čekati', kaže Medić i dodaje kako ne vjeruje da su državni poticaji dobri.

'Gledam na to kao da država nekome uzme novac i financira nekog drugog. Razumijem čemu služe poticaji, ali to de facto znači da netko financira svoju konkurenciju. Država uzme tvoj porez i onda ga da nekome drugome, uglavnom tvojoj konkurenciji', smatra.

Za njega je tržišno natjecanje jedini način na koji proizvod može funkcionirati.

'Ako je proizvod dobar, ako ga kupci žele, ako funkcionira na tržištu, onda firma ide, proizvod ide i to je to. Naravno, nije to jedni uvjet da uspije. Ali ako je potpomognut dotacijama države ili nečeg drugog, onda kad-tad to krahira, kad dotacije prestanu', pojašnjava.

Ne ide uvijek sve po planu

Jedan od prvih zadataka na kojem su radili bila je elektronika za pametni novčanik njihovih susjeda iz Tehnološkog parka, firme Baggizmo, a sada rade na novoj pametnoj kartici za istog klijenta.

Prvu godinu su preživjeli, kaže Medić u šali na pitanje kako je prošla.

'Zadovoljni smo. Dosta smo skupili iskustava u ovoj prvoj godini, ali bilo je i jako puno izazova. Puno više nego što bih ih možda htio. Ali svaki problem postoji da se riješi, a svaki izazov koji smo imali smo i riješili.'

Radili su na mnogo projekata, od kojih su mnogi bili uspješni, no našao se i pokoji propali pokušaj, o čemu nam nije htio govoriti.

'Najzanimljivije je raditi na novim projektima, kad se radi od nule i kad smišljaš nešto što dosad nije napravljeno. Najizazovniji dio stvaranja proizvoda je sama proizvodnja i sastavljanje proizvoda u smislenu cjelinu te proizvod koji funkcionira', objašnjava. Primjerice, dok su radili na pametnim novčanicima, naišli su na neke logističke poteškoće. Pokušali su tako sav materijal nabaviti u Hrvatskoj, no nisu uspjeli i bilo je tu traženja komponenti od Kine do Amerike.

'Kad radite nešto od nule, teško je i vremenski procijeniti koliko vam treba dok ne dobijete željeni rezultat. Na kraju sam zadovoljan time kako je sve ispalo.'

U skoroj budućnosti planiraju zaposliti nove ljude, a u daljnjoj nema granica

Nisu im strana ni inozemna tržišta te svoje proizvode primarno prilagođavaju potrebama stranih kupaca. Hrvatska je mala za ono čime se oni bave, a ni kupovna moć ne ide joj u prilog, smatra Medić. Cijene rada i materijala diktiraju konačne cijene pa visokotehnološki proizvodi, kakve oni rade, ne mogu naći kupce na našem tržištu.

'Danas je svjetsko tržište otvoreno i bilo bi glupo ne iskoristiti priliku i pokušati se probiti na vanjsko tržište', rekao je.

Dajgoro i Ante su vlasnici, programeri, inženjeri i radnici u svojoj firmi. Uskoro će im se pridružiti još jedan član, ali potraga za novim snagama tu ne staje. Traže inženjere elektrotehnike i programere, a plaće se kreću oko 15.000 kuna bruto.

'Sad smo u procesu selekcije kandidata i uskoro će nas biti troje, a onda, nedugo nakon toga, nadam se, i četvoro. Preselit ćemo se u veći ured preko puta jer nam je ovdje zbilja tijesno', pokazao je Ante na radne stolove zatrpane materijalima, dijelovima i prototipovima. No nije to jedan od onih tijesnih ureda kakvi se viđaju u općinama ili knjigovodstvenim servisima, u kojima se grade neboderi registratora i gdje nema mjesta za stolicu.

Intenzivno rade na svojim projektima

S njegove lijeve strane nalazi se radni stol na kojem su materijali i alati spremni za neki novi proizvod. Ima tu svega – od kliješta i lemilice do mikroskopa za najpreciznije zadatke. Baš smo ih zatekli usred rada na generatoru signala i analognom sintesajzeru, koje uskoro namjeravaju prijaviti Končarovu Institutu za elektrotehniku.

'Generator služi za generiranje različitih valnih oblika, a sintesajzer za stvaranje buke i muzike. Tako se muzika nekad radila, tamo sedamdesetih i osamdesetih. To je zgodna mala niša i ima ljudi koji se bave time kao hobijem, a mi pokušavamo napraviti nekoliko kitova koje će moći sami složiti', objašnjava Medić.

Rade i kitove za edukaciju, a dosad su već vodili nekoliko dječjih radionica na kojima su ih učili lemljenju i osnovama elektrotehnike.

'Djeca koja su došla bila su malo mlađa nego što smo očekivali, a zadatak je bio namijenjen malo starijoj djeci. Ali uspješno su lemili uz našu pomoć i svi su na kraju otišli s funkcionalnim borićem koji svira i svijetli', ispričao nam je Medić anegdotu s prošlogodišnje radionice, pokazujući na ukrasni borić koji visi na staklenom zidu nasuprot njegovu računalu.