Kako god okrenuli Hollywood, jedna je stvar gotovo sigurna - on jednostavno obožava računala pretvarati u čudovišta. Leži li razlog iza ovog u općoj neinformiranosti javnosti i rezultirajućim strahom od nepoznatog, nebitno je. Bitno je da upravo sad čitate članak u kojem se s njime sprdamo.

Stoga pripremite se za ultimativni popis najstrašnijih filmova o mističnom, magičnom i ponekad stravičnom svijetu kućnih računala.

Prvi na popisu je The Net (Mreža), cyber-triler sa Sandrom Bullock u glavnoj ulozi. U svijetu u kojem svi koriste računala teža od trideset kilograma, u kojem monitori zauzimaju pola radne sobe te u kojem samo najtvrđi hakeri mogu naručiti pizzu putem PC-a, naša junakinja nailazi na zavjeru. Rezultat petljanja tamo gdje joj nije mjesto je, NARAVNO, da joj ful jako hakiraju računalo. Od tog trena kreće utrka - utrka za spašavanje svog identiteta!

Drugi megahit koji je računala u filmovima stavio na pravo mjesto bizarni je horor iz ranih osamdesetih pod imenom Evilspeak. Prije nego što krenemo u objektivno sagledavanje njegovih kvaliteta, spomenimo da se radi o kultnom naslovu. Dakle, u 'Evilspeaku', citiramo, 'društveni izopćenik' nauči zazivati demone putem kućnog računala te ih usmjeriti prema svojim donedavnim ugnjetavačima. Rezultati su, očekivano, relativno nasilni.

Treći filmski spektakl na našoj listi totalno je pogodio odgovor na pitanje što djeca rade igrajući videoigre. U Brainscanu, hororu iz 1994. Edward Furlong gradi jedinstven i emotivan odnos sa svojom okolinom ubijajući nedužne ljude putem (pogodili ste) videoigre. Kao u svakom drugom strašnom filmu, stvari relativno brzo krenu nizbrdo kada se virtualna ubojstva počnu doista dešavati. Nakon ovog filma, sigurni smo, od strave više nikad nećete pokrenuti niti Minesweeper, a kamoli neku drugu igru.

Čisto radi razbijanja statičnosti teme prebacimo se na dokumentarce. Ako se kojim čudom pitate zašto smo na ovu listu stavili Citizenfour, onda ga očigledno niste nikad pogledali. Radi se o filmu koji istražuje temu privatnosti na internetu. U njemu se, među ostalim, otkriva kako ekipa iz NSA zna više o malom Perici koji tu i tamo prošvrlja netom i ponekad pogleda susjedin Facebook nego što bi itko pomislio. Iskreno, da nam daju priliku preimenovati film nazvali bismo ga 'Bedovi, frende'. Režiser? Neki tamo anonimus pod imenom Edward Snowden.

Zucker kommt zuletzt! Ghost in The Machine, nerijetko brkan s Ghost in The Shell, film je koji sa spomenutim animeom ime veze k'o žaba s biciklizmom. U njemu glavni negativac pod imenom Karl radi u dućanu s računalima te je, kao i svi prodavači računala, tijekom slobodnog vremena strašni serijski ubojica. Listu žrtava Karl, naime, nalazi na računalu svojeg kolege s posla. Njegovom relativno neuzbudljivom životu sačinjenom  od prodavanja računala i ubijanja ljudi u jednom trenu je došao kraj. Ubojica biva (skoro) ubijen poljupcem jurećeg vozila, te završi u bolnici - spojen na aparate. Naravno, zahvaljujući stelarnim samrtnim hakerskim sposobnostima, Karl se uploada u računalo, te odluči nastaviti raditi ono što radi najbolje. Ne, ne prodavati računala - ubijati.