Početkom godine u Rimu predstavljena je prva bionička ruka s osjetom koju je moguće nositi izvan laboratorija. Dobila ju je Talijanka Almerina Mascarello, a koja je svoju ruku izgubila u prometnoj nesreći prije skoro četvrt stoljeća.

Isti tim napravio je funkcionalnu bioničku ruku s osjetom još 2014. godine, ali je prateća oprema bila preteška i previše nezgrapna za transport. Sad takva oprema stane u naprtnjaču.

Bioničke proteze i nadomjesci su uređaji koji mogu biti ugrađeni u ljude da bi ili zamijenili nedostajući organ ili podržali određene funkcije organizma kako bi se pacijent mogao vratiti normalnom životu.

Procjenjuje se da će vrijednost globalnog tržišta bioničkih uređaja uslijed povećane potražnje na godišnjoj razini rasti gotovo devet posto te 2023. godine dosegnuti 21,5 milijardi američkih dolara, prema konzervativnijim procjenama, a možda će se vinuti i do gotovo 30 milijardi dolara, prema optimističnijim prognozama.

Jeste li znali kako se i kod nas ljudi bave razvojem bioničkih proteza? Upoznat ćemo vas s dvojicom studenata zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB), smjer mehatronika i robotika, koji su sa svojom bioničkom rukom već dobili više priznanja na međunarodnim sajmovima.

U tri mjeseca do bioničke proteze

Bionika podrazumijeva oponašanje sustava iz prirode mehatroničkim sustavima. Domaća bionička šaka osmišljena je kako bi oponašala ljudsku ruku i time služila kao aktivna proteza.

'Već postojeće proteze na tržištu su dosta skupe, tako da smo izradili šaku tehnikama aditivne proizvodnje (3D printanjem) da bismo snizili cijenu', pojasnio je tportalu Davor Širinić, a izradio ju je s kolegom Lukom Miškovićem.

Kad su se upoznali tijekom studija na FSB-u, shvatili su da dijele afinitet za povezivanje prirodnih znanosti sa strojarstvom. Tako je nastala ideja o stvaranju bioničkog sustava.

Razvoj bioničke šake počeo je kao dio prototip u sklopu završnog preddiplomskog rada, da bi nastavili raditi na njemu u idućem semestru na projektnoj bazi. Nastajala je tijekom tri mjeseca u radionici Udruge mehatroničara na FSB-u.

Korisnik pokreće šaku elektromiografskim (EMG) senzorima koji očitavaju električnu aktivnost mišića. 'Najveći izazov je bilo nepoznato područje elektromiografije, upoznavanje sa senzorom i načinom rada te nabavljanje elektroničkih komponenti koje nisu toliko uobičajene. Poslije smo naišli i na niz manjih problema tokom izrade same šake, ali ništa nepremostivo', opisao je Širinić.

U Hrvatskoj nema tržišta

Na razvoj su potrošili tisuću kuna, dijelom iz vlastitog džepa, a dijelom sredstvima Katedre za strojarsku automatiku, koja je osigurao njihov mentor Željko Šitum, redovni profesor pri toj katedri i predstojnik Zavoda za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava.

Mišković i Širinić dosad su s bioničkom šakom osvojili niz nagrada i priznanja, među kojima se ističu zlatne medalje s Međunarodnog sajma inovacija u Kini i sajma Inova-mladi te Rektorova nagrada. Zanimljivo, svoj uradak ne planiraju monetizirati. 'U Hrvatskoj nema tržišta za takva napredna medicinska pomagala', pojasnio je Širinić.

Što se daljnjih planova tiče, pričekat će da se kolega Mišković vrati s prakse u Njemačkom institutu za bioniku, u kojem sakuplja nova znanja i vještine.