NASA-ini roboti istraživači koturali su se Marsom, kružili oko Saturna i otputovali puno dalje od planetarnog dijela našeg sustava prema međuzvjezdanom svemiru, no to nije spriječilo inženjere da u nekom trenu okrenu te strojeve kako bi slikali naš planet.

'Tijekom skoro svake misije naredimo robotu da se okrene i snimi fotografiju Zemlje', rekao je NASA-in bivši vodeći povjesničar Bill Barry u razgovoru za Mashable. 'Izgleda da u svima nama postoji neodoljiva tendencija da pogledamo prema domu.'

Neke od tih fotografija upravo zato donose nevjerojatne prizore, podsjetnike da naš svijet nije toliko velik koliko mislimo. Kad promatramo druge objekte, svjetove, zvijezde, pa čak i galaksije, obično vidimo samo točke, no malo kad razmišljamo o tome da smo ostatku svemira samo sićušna mrlja.

Mjesec i Zemlja

S udaljenosti od 1.239.909 kilometara, i dalje možemo vidjeti Zemlju kao planet koji prepoznajemo te usput baciti pogled prema našem prirodnom satelitu - Mjesecu.

NASA-ina letjelica OSIRIS-REx, koja je otputovala do asteroida Bennu kako bi s njega uzela uzorak, snimila je ovu fotografiju tijekom puta prema dubokom svemiru. Na crno-bijeloj fotografiji Zemlja i Mjesec udaljeni su oko 402.336 kilometara.

Točka na Marsovu nebu

NASA-in rover Spirit na Marsu je proveo šest godina te je pronašao dokaze da je tamošnjom površinom nekad tekla voda. Godine 2004. svoju je kameru uperio prema nebu i snimio povijesnu sliku Zemlje. 'Ovo je prva fotografija Zemlje snimljena s veće udaljenosti od Mjeseca', pišu iz NASA-e. Na slici se pored blijede točke na nebu mogu vidjeti i marsovska brda.

Ako pogledamo prema njemu sa Zemlje, Mars će izgledati kao svijetla crvena točka na nebu.

Pogled iz Saturnova susjedstva

NASA-ina letjelica Cassini 2013. je snimila izniman prizor u kojem se naš planet može vidjeti ispod Saturnovih veličanstvenih prstenova. 'Na udaljenosti nešto manjoj od 1,45 milijarde kilometara Zemlja blista poput zvijezde, a odaje je samo njezina plavičasta boja', piše NASA.

Legendarna blijeda plava točka

Možda najupečatljivija fotografija Zemlje ujedno je ona na kojoj smo najmanji. Prije preko trideset godina NASA-ina je letjelica Voyager 1 prije puta u duboki svemir, dubljeg od bilo koje misije dosad, snimila Zemlju s udaljenosti od 6.1155 milijardi kilometara. 'Planet na ovoj slici zauzima manje od jednog piksela', objašnjava NASA. Snimka je veličanstvena zato što je Zemlja na njoj uhvaćena usred zrake Sunčevog svjetla.

Veliki astronom Carl Sagan predložio je da Voyager snimi sliku prije nego što NASA ugasi kameru kako bi čuvala energiju, a pogled nije razočarao. Evo što je Sagan napisao kao komentar ovog prizora:

'S ove velike udaljenosti Zemlja možda i ne izgleda posebno zanimljivo. Ali za nas je drugačija. Ponovno razmislite o toj točki. To je ovdje. To je dom. To smo mi. Svako ljudsko biće koje je postojalo, svi koje ste ikad voljeli, svi koje poznajete, svi za koje ste ikada čuli proživjeli su na njoj svoje živote. Ukupnost naše radosti i patnje, tisuće religija, ideologija i ekonomskih doktrina, svaki lovac i sakupljač, svaki junak i kukavica, svaki stvaratelj i uništavatelj civilizacija, svaki kralj i podanik, svaki zaljubljeni mladi par, svaka majka i svaki otac, nadobudno dijete, izumitelj i istraživač, svaki učitelj morala, svaki korumpirani političar, svaka 'superzvijezda', svaki 'vrhovni vođa', svaki svetac i grešnik u povijesti naše vrste živio je ovdje - na trunci prašine u zraci svjetlosti.

Zemlja je jako mala pozornica u prostranoj kozmičkoj areni. Razmislite o rijekama krvi koju su prolili svi ti generali i carevi da bi u slavi i trijumfu mogli postati trenutačni vladari djelića točkice. Razmislite o beskrajnim okrutnostima stanovnika jednog kuta ovog piksela nad beznačajno različitim stanovnicima nekog drugog kuta. Kako su česti njihovi nesporazumi, kako su željni ubijati jedni druge, kako je strastvena njihova mržnja. Naši stavovi, naša umišljena samovažnost, obmana da imamo nekakav povlašten položaj u svemiru izazvani su ovom blijedom svjetlosti. Naš planet je usamljena mrlja u velikom sveobuhvatnom kozmičkom mraku. U našem mraku - u cijelom ovom prostranstvu - ne postoji naznaka da će nam doći pomoć da nas spasi od nas samih.

Zemlja je jedini poznati svijet, za sada, koji ima život. Ne postoji nigdje drugdje, barem ne u bližoj budućnosti, mjesto na koje bi naša vrsta mogla migrirati. Posjetiti, da. Naseliti, još ne. Sviđalo nam se to ili ne, za sada je Zemlja mjesto koje zauzimamo. Rečeno je da je astronomija iskustvo koje izaziva skromnost i gradi karakter. Vjerojatno ne postoji bolja demonstracija apsurdnosti ljudske taštine od ove udaljene slike našeg sićušnog svijeta. Za mene naglašava našu odgovornost za obzirnije međusobne odnose te da sačuvamo i pazimo tu blijedu plavu točku, jedini dom koji smo ikad poznavali.'