Prema novom izviješću predstavljenom u časopisu NanoLetters, Enzo Di Fabrizio, profesor fizike na Sveučilištu Magna Graecia u Catanzaru, snimio je DNK pomoću elektronskog mikroskopa. Do sada su se predodžbe o strukturi koda života temeljile na takozvanoj rendgenskoj kristalografiji u kojoj se oblik materijala rekonstruirao prema odrazima X zraka.

No Di Fabrizio i njegovi kolege odlučili su to promijeniti. Stvorili su nanoskopski okoliš ispunjen stupićima silicija koji je ekstremno odbojan prema vodi. Kada su u njega dodali otopinu s nitima DNK, voda je brzo isparila i ostala je samo DNK razapeta među stupićima. Kroz rupe na bazi od silicija molekule su osvijetlili zrakama elektrona i tako dobili njihove slike u visokoj rezoluciji (pogledajte sliku desno dolje).

Snimke talijanskog tima zapravo pokazuju više upletenih DNK jer bi elektroni visoke energije oštetili samo jednu dvostruku zavojnicu. No Di Fabrizio u sljedećem koraku planira upotrijebiti elektrone manje energije kako bi snimio samo jednu DNK.

Ovaj će uspjeh znanstvenicima omogućiti da izravno prate interakcije DNK i drugih ključnih sastojaka života kao što je RNK.

DNK ili deoksiribonukleinska kiselina je molekula specifična za svaku živu jedinku i osnovna je materija prenošenja osobina s roditelja na potomstvo. Smještena je u kromosomima. Njezina ukupna dužina u jednoj stanici čovjeka iznosi oko 174 cm. U njezinim lancima nalaze se nanizani nukleotidi adenin (A), guanin (G), citozin (C) i timin (T). Geni koji određuju svojstva organizama su precizne sekvence kombinacije nukleotida i nalaze se na određenom mjestu na DNK.