Američki su znanstvenici ovih dana napravili prvi uređaj koji na temelju misli, odnosno moždanih aktivnosti, stvara riječi
Mada telepatski stroj za sada još uvijek zvuči kao dijete koje tek uči govoriti, tehnika ima golem potencijal – ljudi koji su iz nekog razloga nijemi uskoro bi ponovno mogli uspostaviti kvalitetan kontakt sa svijetom.
Kako funkcionira ova metoda? Kada čitamo neki tekst, obično u glavi čujemo riječi iako ih ne izgovaramo na glas. Naime, u mozgu se odvijaju slične aktivnosti bez obzira na to slušamo li neku rečenicu, čitamo je ili pak izgovaramo. Zamislite da neki glazbenik svira klavir pred kamerama. 'Kada bi neki pijanist gledao snimku na televizoru s isključenim zvukom, on bi ipak mogao prepoznati kako glazba zvuči jer zna koja tipka stvara koji zvuk', rekao je Brian Pasley s Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyju. Njegov tim napravio je analognu stvar s moždanim valovima tako što je određena aktivirana živčana područja povezao sa zvukovima koje ona uobičajeno stvaraju.
Proces kojim mozak pretvara govor u informaciju koja ima značenje pomalo je zagonetan. Osnovna ideja je da zvuk aktivira senzorne neurone koji potom prenose informacije u različite dijelove mozga u kojima se izdvajaju različiti aspekti zvuka i konačno doživljavaju kao jezik. Pasley i njegovi kolege pokušali su identificirati područja u kojima mozak ekstrahira neke od ključnih aspekata govora - otkrili su područja zadužena za određene frekvencije koje definiraju zvukove, kao i za druge važne aspekte govora, primjerice ritam slogova i fluktuacije frekvencija. Utvrdili su i brojne korelacije između govora i živčanih aktivnosti. Konačno su napravili algoritam koji interpretira aktivnosti mozga, stvara grafičku reprezentaciju zvukova i pretvara je u stvarne zvukove.
U videozapisu koji je objavljen u časopisu New Scientist prilično se razgovijetno čuju tom tehnikom stvorene riječi: 'Waldo' i 'structure'.
Pasleyjev tim ističe da je to tek početak – u doglednoj budućnosti stručnjaci bi mogli jasno čuti misli nijemih ili čak pacijenata s tzv. sindromom zaključanosti u vlastitom tijelu (LIS).