Digitalno doba naviklo nas je na to da dio po dio naših života postaje virtualan. Pisaće strojeve i papir zamijenila su osobna računala s velikim kapacitetima pohrane. Vinilne ploče i kazete uzmakle su pred prijenosnim mp3 playerima i pametnim telefonima. Pisma i razglednice pred e-mailom i SMS-om. Digitalno se možemo predstaviti i potpisom nešto ovjeriti. Čak su i dokumenti poput računa sve češće u nekom od brojnih digitalnih formata.

Često ta navala posvemašnje digitalizacije djeluje kao nezadrživa i sveobuhvatna. Pa ipak, ima segmenata u kojima još ne igra presudnu ulogu, a kojima se bave i tvrtke inače usmjerene na visoku i inu tehnologiju. U jedan od njih pripada, recimo, cijevna pošta, pneumatski sustav pomoću kojeg se čvrsti predmeti kapsulama transportiraju kroz cijevi pomoću motorom generiranog tlaka.

Iako povijest same ideje seže još do antičkih vremena i matematičara Herona Aleksandrijskog, prvi operativni sustav cijevne pošte izmislio je škotski inženjer William Murdoch, a u praktičnoj je primjeni od 1836. godine, kada je osmišljena kapsula koju se koristi za transport. Među prvim većim korisnicima bila je britanska kraljevska obitelj, koja ga je rabila za slanje pisama do obližnjih telegramskih stanica, gdje su poruke bile pretipkavane i prosljeđivane dalje.

Danas ga se koristi u različite svrhe i u raznovrsnim industrijama - recimo, u bankama, supermarketima i bolnicama (gdje služi za prijenos novca, dokumenata, recepata, laboratorijskih uzoraka...) ili autoindustriji, koja tako transportira dijelove motora. U Švedskoj su otišli i korak dalje - koriste ga za prikupljanje smeća i prijenos do pogona za reciklažu.

Moderne sustave pokreće motor snage 0,95 kW, što je upola manje snage od prosječnog kućnog usisivača. Nema ograničenja koliko svaka pojedina cijev može biti duga, no u praksi obično broje kojih stotinjak metara. Praški pneumatski sustav, koji je u funkciji bio od kraja 19. stoljeća sve dok ga iz stroja nisu izbacile velike poplave u ljeto 2002. godine, dug je oko 55 kilometara.

Što god se transportiralo, mora biti teško između jednog grama i 28 kilograma. Što god stavili u kapsulu, putovat će do odredišta brzinom od šest do devet metara u sekundi, odnosno od 21,6 do 32,4 kilometra na sat. Sporije od rekordnih 37,5 km/h na sto metara Usaina Bolta, ali svejedno brže nego što će većina nas ikad potrčati.

Combis je trenutno jedini domaći dobavljač i postavljač ovakvih sustava. Dosad su ih instalirali više od 180 u više od 50 poslovnica banaka, nekoliko sustava u maloprodajnim centrima te na jednoj naplatnoj postaji na autocesti.

'Taj sustav na naplatnoj postaji je specifičnog dizajna i vjerojatno jedini takav u ovom dijelu Europe. U njega smo integrirali i sustav tehničke zaštite, kako bi se dodatno osigurao prijenos novca', rekao nam je Marko Galac, direktor Sektor mrežne infrastrukture i povezivanja.

Sustave cijevne pošte kod nas najviše traže banke, iako se postupno širi i u druge sektore, poput primjerice maloprodaje (za transport novca od blagajni do sefova).

U sektoru zdravstva posebno je zanimljiva mogućnost povezivanja svih operacijskih dvorana, odjela i zgrada u jednu cjelinu, čime bi se izbjeglo nošenje laboratorijskih uzoraka, nalaza, dokumenata i koječega drugog od zgrade do zgrade, što bi uštedjelo popriličnu količinu vremena i zdravstvenom osoblju i pacijentima.

Kako bi instalacija sustava cijevne pošte izgledala u, primjerice, prosječnoj hrvatskoj bolnici?

'Većina naših bolnica', objašnjava Joško Sikavica, voditelj projekata cijevne pošte pri Sektoru mrežne infrastrukture i povezivanja u Combisu, 'koncipirana tako da su bolnički odjeli smješteni u nekoliko fizički odvojenih objekata, međusobno udaljenih i više od 200 metara. Postoje različite opcije polaganja cijevi, što uvelike ovisi o infrastrukturnim mogućnostima. Instalacija ne zahtijeva velike građevinske radove i neće puno ometati redovnu djelatnost.'

Idejnim projektom sustav bi bio dimenzioniran prema zahtjevima korisnika, a izvedbenim usklađen s ostalim projektima (arhitektonskim, strojarskim...).
U postavljanju, ovisno o veličini sustava, sudjelovalo bi troje do petero instalatera za grube fizičke radove, a u konfiguraciji, puštanju sustava u rad, testiranju i obuci korisnika sudjeluju dva tehničara. Ovisno o veličini i kompleksnosti sustava te terminskom planu, instalacija može trajati od tri do dvadesetak dana.

'Po završetku instalacije, korisniku pružamo besplatnu edukaciju i podršku tijekom prvih sedam dana korištenja sustava', kaže Sikavica.

Za održavanje je dovoljna jedna osoba. Svi potrošni dijelovi su mali i lako zamjenjivi, dok je proces utvrđivanja kvara sličan dijagnostici automobila: računalo ukaže na grešku ili kvar, pa slijedi zamjena ili popravak.

U slučaju bolnica uštede se ostvaruju na centralizaciji laboratorija, ljekarni te na samom utrošku vremena koje djelatnici koriste za prijenos bioloških uzoraka, lijekova ili dokumentacije između bolničkih odjela.

U slučajevima primjene mimo bolnica zanimljiv je i zbog toga što značajno smanjuje rizik od pljačke ili krađe. Ako nisu ugrađene u zgradu još tijekom gradnje, cijevi se polažu u zemlju, iznad spuštenih stropova i drugim povišenim mjestima, što ih čini teško dostupnima. Sustav je nadziran cijelom duljinom trase, od naplatno-isplatnih mjesta do štićene prostorije ili trezora, i zaustavlja se u slučaju mehaničkog oštećenja.

Ovisno o djelatnosti, ulaganje u sustav cijevne pošte se može vratiti već unutar prve godine korištenja, tvrdi Sikavica.

Pogledajte što su nam još o ovom nesvakidašnjem sustavu rekli Galac i Sikavica: