Zaključak je to istraživanja što ga je provela misija Planck Europske svemirske agencije (ESA) teška 600 milijuna eura, lansirana 2009. u kojoj je stvorena dosad najpreciznija karta tzv. pozadinskog mikrovalnog zračenja (CMB) koje se često naziva jekom Velikog praska.

Ovo zračenje je prva svjetlost koja se proširila svemirom kada se on, oko 380.000 godina nakon nastanka, dovoljno ohladio da počne stvaranje atoma vodika i tako postao proziran. Prema novim preciznijim podacima svemir je star oko 13,82 milijarde godina. Oni dodatno potvrđuju tzv. teoriju inflacije prema kojoj se svemir u ranoj fazi razvoja za kratko vrijeme širio brzinom većom od brzine svjetlosti.

Pozadinsko mikrovalno zračenje koje ispunjava svemir nastalo je u vrijeme kada je on bio vruć, na temperaturi od oko 3.000 stupnjeva kelvina. U međuvremenu se ohladilo na samo 2,7 stupnjeva iznad apsolutne nule. Gotovo je uniformno, međutim, u njemu ipak postoje mala odstupanja prikazana kao pjege na karti, koja su rezultat razlika u gustoći materije u ranom svemiru. Te fluktuacije su svojevrsno sjeme svih struktura koje su se kasnije razvile – svih galaksija i zvijezda u njima.

U svemiru ima više materije, a manje tamne energije

Planckova karta pokazuje da bi neke podatke o sastavu svemira trebalo malo korigirati. Naime, čini se da tamne materije ipak ima malo više nego što se do sada mislilo - 26,8 posto, a tamne energije, za koju se vjeruje da potiče ubrzano širenje svemira, malo manje - 68,3 posto. Normalne tvari također je malo više - oko 4,9 posto. Nove informacije pokazuju da se galaksija udaljena milijun svjetlosnih godina od nas udaljava nešto sporije - brzinom od 20,59 km u sekundi.

Potvrđena misteriozna 'os zla'

Planckova će karta kozmolozima omogućiti da puno bolje shvate svemir, međutim, ona ne rješava enigme nekih neobičnih uzoraka u CMB-u. Jedna od njih je činjenica da postoji 'preferirani' smjer u kojem temperature i svjetlost variraju koji neki nazivaju 'os zla'. Naime, bilo bi za očekivati da su hladnija i toplija odstupanja u CMB-u nasumično raspoređena, što i jest istina u manjim dijelovima svemira. Međutim, kada se pogleda globalno, karta otkriva da jedna polovica svemira ima veće varijacije od druge – južna je hemisfera malo toplija od sjeverne.

Znanstvenike zbunjuje i neobična hladna točka (pogledajte na slici desno) koja je znatno veća nego što bi se očekivalo, a prema nekim hipotezama mogla bi biti dokaz postojanja drugih svemira izvan našeg.

Hrvatski astrofizičar dr. sc. Dario Hrupec s Instituta Ruđer Bošković kaže da bi anomalije koje je potvrdila misija Planck možda mogle biti vrata neke nove fizike.

'Nakon skoro četiri godine prikupljanja podataka Planck je jučer objavio svoje rezultate anizotropije pozadinskog zračenja koje su kozmolozi i astrofizičari širom svijeta žudno iščekivali', rekao je dr. Hrupec.

'Misija Planck potvrdila je uzdužnu nehomogenost što je možda najveći izazov za teoretičare. Nju tek treba razjasniti, a jedno je od najintrigantnijih mogućih objašnjenja da je ona otisak, ili masnica, nastala u sudaru s drugim svemirom. No, to je zasad samo spekulacija. Objašnjenje će u svakom slučaju biti zanimljivo i vjerojatno dovesti do potpuno novih saznanja o svemiru', rekao je naglasivši kako baš i nije ljubitelj termina 'os zla'.

'Kada govorim o ovoj anomaliji ja osobno izbjegavam popularni naziv 'os zla' zato što to kod većine ljudi stvara pogrešan dojam, kao i naziv 'Božja čestica'. Već i nazivi tamna tvar i tamna energija u mnogih izazivaju zebnju i odbojnost. No, svemir nije ni taman niti zao. Naprotiv, što više o njemu znamo, sve više nam izgleda veličanstven', objasnio je.

Neke fizičare čestica mogla bi razočarati činjenica da Planck nije otkrio nikakve dokaze o postojanju četvrte vrste neutrina. Znamo da postoje tri vrste ovih misterioznih čestica koje gotovo uopće ne ulaze u interakcije s običnom materijom – elektron, muon i tau neutrino. Neka ranija mjerenja otvorila su mogućnost postojanja četvrte vrste neutrina, međutim, Planckovi precizniji podaci su je eliminirali.