I biti programer i biti sistemaš, a i multimedijaš ima svoje prednosti i mane. Na kraju se odabir svodi na ono što osobu koja bira najviše zanima
Prema podacima portala Moj posao, programeri i sistemski inženjeri najtraženiji su IT-jevci u Hrvatskoj, a odmah iza njih nalaze se web dizajneri. Rijetko ćete programere ili sistemaše pronaći i na Zavodu za zapošljavanje.
Stoga ne iznenađuje da je panel diskusija o tome koju karijeru u IT-u odabrati, održana u sklopu Geek dana na Visokoj školi za primijenjeno računarstvo Algebra, izazvala veliko zanimanje.
Pred prepunom dvoranom, jedan programer, jedan sistemaš i jedan, kako se sam naziva, multimedijaš, predstavili su svoje zanimanje i odgovarali na pitanja zainteresiranih.
Igor Pavleković, voditelj tehničke podrške Algebra grupe i Microsoftov MVP istaknuo je kako je prilikom odabira 'postati programer ili sistemaš' veoma bitan sam interes osobe koja bira.
S tim se složio i Luka Sučić, projekt menadžer u T-HT-u, koji je istaknuo kako mnogi krenu u programiranje, ali onda zaključe kako je ono previše zahtjevno pa pokušaju sa sistemskim inženjerstvom.
Međutim, i jedan i drugi smjer međusobno su povezani.
'Kako je struja osnova interneta, jer bez nje nema interneta, tako je sistemaštvo osnova na kojoj programiranje funkcionira', jednostavno je sročio Pavleković.
Certifikat ili fakultet?
S obzirom da se i uz sistemsko inženjerstvo i uz programiranje često vežu određeni certifikati, postavilo se pitanje njihove važnosti prilikom dobivanja posla.
'Kod mene sve ovisi o poslu za koji uzimam osobu', istaknuo je Pavleković. 'Danas se sve da naučiti, ali to ne znači da će osoba biti i dobar programer', dodao je.
Pojasnio je kako je veoma lako naučiti ono što se na ispitu za certifikat traži, ali ako osoba nakon toga nema i praksu vezanu uz područje koje je certificirao, sam certifikat ne znači ništa.
'Netko s certifikatom ne mora nužno i u praksi poznavati to što je certificirao. Sve se može naučiti u teoriji. Međutim, kada među kandidatima imate i osobu koja ima kombinaciju fakulteta ili visoke škole i certifikata, ta osoba vjerojatno zna raditi i u praksi', pojasnio je Pavleković.
Certifikati za kreativce?
U raspravu se uključio i Ivan Hlušička iz kreativne agencije Hysteria koji se osvrnuo na certifikate u svijetu multimedije.
'Meni osobno certifikat za InDesign ili Photoshop znači da osoba ima dobro tehničko znanje, ali to ne znači i da je kreativac. Mnogo toga ovisi i o tome koliko je osoba zagrijana za taj posao i područje u kojem radi', istaknuo je Hlušička.
No ono što je okupljene više interesiralo od samih certifikata je pitanje 'gdje leže pare'.
'Novca ima svugdje, ali hoćeš li doći do njih, ovisi o tome koliko si dobar', istaknuo je Pavleković.
'Bitno je imati strast za poslom kojim se baviš jer će te to natjerati da se usavršiš i postaneš dobar u tome, a onda će se to znati i naplatiti', pojasnio je Pavleković, što su i ostali gosti potvrdili.
Što učiti?
S obzirom na to da su programeri najtraženiji, ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu, rasprava se povela oko toga što bi netko tko se želi baviti programerstvom trebao znati kako bi postao dobar i uspješan programer.
Gosti su se složili kako je potrebno krenuti od osnova kao što su programski jezik C++ jer taj jezik uči kako razmišljati poput programera. Sve nakon toga zapravo je nadogradnja.
Postavilo se pitanje baviti se Linuxom ili Microsoftovim programima.
'Prije svega, treba pogledati stanje na tržištu, a stanje je takvo da se koristi hrpa platformi', rekao je Pavleković.
Pojasnio je kako su današnji sustavi napravljeni tako da mogu komunicirati jedni s drugima, bez obzira na to na kojoj su platformi napravljeni.
'Na vama je da se odlučite u kojem smjeru želite krenuti. No danas sve platforme idu zapravo u smjeru multiplatformi. Sistemaši moraju moći raditi i na Microsoftu i na Linuxu i na Unixu. Jer u pozadini svi ti sustavi funkcioniraju po industrijskim standardima. U teoriji, sistemašu je nebitno na čemu radi', istaknuo je Pavleković.
Ostali su se složili kako je u biti na samom programeru, odnosno sistemašu, da odluči da li mu bolje leži open source poput Linuxa ili strukturirana platforma poput Microsofta.
U školama se još uči DOS
Zanimljivo je pitanje postavio učenik prvog razreda tehničke škole koji je istaknuo kako oni u školi još uvijek rade na DOS-u, Microsoftovom programu koji se gotovo više uopće ne koristi.
Iako su sudionici panela bili iznenađeni time što se u školovanju budućih računalnih tehničara koristi program koji se više ne koristi u IT svijetu, zaključili su kako nije loše poznavati ga.
'I ja sam prvo krenuo s DOS-om, jer ničeg drugog u to doba nije bilo', priznao je Sučić, dok je Pavleković dodao kako je DOS dobar temelj za rad jer se i Windowsi dijelom oslanjaju na DOS.
'Poznavanje DOS-a pomoći će vam u poznavanju upravljanja sustavima, ali bi se trebalo pozabaviti i drugim platformama', istaknuo je Pavleković.
U raspravu se uključio i Renato Barišić, voditelj centra karijera Visoke škole za primijenjeno računarstvo koji je istaknuo kako novi kurikulum za računalne tehničare već godinu i pol spreman čeka odobrenje Ministarstva obrazovanja za uvođenje u škole.
'Bio je spreman već za ovu školsku godinu, ali Ministarstvo nije dalo zeleno svjetlo. Nadamo se da će od nove školske godine zaista i zaživjeti, a on bi omogućio profesorima da sami uvode nove tehnologije u nastavu kako smatraju da su potrebne', rekao je Barišić.
Dodao je i kako brojni profesori već sad žele uvesti nove programe i tehnologije u nastavu, ali im postojeći kurikulum to ne dopušta i tjera ih da se bave onim stvarima koje su u IT svijetu gotovo zastarjele.
Učenje nikad nije gotovo
Na to su se nadovezali sudionici panela koji su istaknuli kako se učiti ne prestaje cijelog života.
'Cjeloživotno učenje je veoma aktualno, pogotovo ako je vezano uz ono čime se baviš', istaknuo je Sučić i povukao pitanje je li uza sve obveze na poslu dodatno učenje problem.
'Svaki dan naučiš nešto novo na poslu. Nije problem usvojiti neku informaciju, već koliko si zainteresiran za njeno usvajanje', dodao je.
Pavleković se složio s tim i dodao da, što se tiče sistemaštva, 'ako ne učite stalno, kao sistemac ćete izumrijeti'.
I Hlušička se složio s tim i dodao kako u svakom slučaju treba držati korak s trendovima na tržištu i u svijetu.
'Edukaciju ne treba percipirati kao problem, iako mi svi imamo traume vezane uz edukaciju koje sežu još u osnovnu i srednju školu. Ali činjenica je da nesvjesno učiš svaki dan', zaključio je.
Pa zašto bi onda netko postao IT-jevac?
Na kraju se postavilo pitanje zašto bi se netko uopće odlučio za karijeru u IT-u, bez obzira na smjer.
Pogotovo zbog svih stereotipa koji su vezani uz programere i sistemaše. Od toga da nisu previše društveni, što su upadice i komentari na današnjem druženju opovrgnuli, pa do toga da su 'noćne ptice' koje rade u čudne sate.
'Nije problem u programerima ili sistemašima, već u poslu', rekao je Pavleković i pojasnio kako neke stvari nije moguće napraviti dok korisnici koriste računala i mrežu.
'U većini slučajeva sjedim u uredu i samo kontroliram što se događa. U takvim slučajevima, radije ću ostati dulje na poslu, nego u 23 sata dolaziti u tvrtku ako nešto nije u redu', rekao je te kroz smijeh dodao, 'naravno, sljedeći dan dođeš malo kasnije na posao.'
Svi su zaključili kako dobar programer, multimedijaš ili sistemaš prije svega mora voljeti ono što radi.
'To je ta strast prema poslu, taj 'drive' zbog kojeg ti nije problem doći na posao u gluho doba noći, koji vas potiče i zbog kojeg uživate u tome što radite', zaključili su na kraju.