Prirodno, oni koji se bliže ovoj dobi osjećaju se ugroženo jer smatraju da su još uvijek radno sposobni i korisni, dok ih u mirovini očekuju skromne penzije. S druge strane, mlađi profesori smatraju da bi pomlađivanje bilo dobro za razvoj znanosti i sprječavanje odljeva mozgova, iako priznaju da postoje i seniori koje sustav nesumnjivo treba jer su još uvijek vrhunski znanstvenici.

Budući da smo percepcije kritičara Jovanovićeve najave već predstavili (pogledajte na ovom linku), ovoga smo puta prostor dali onima koji su uvjereni da je prijedlog u načelu dobar.

Pavel Gregorić: Otvaranje mjesta za 600 mladih i nove reforme

Dr. sc. Pavel Gregorić, izvanredni profesor na Hrvatskim studijima koji je doktorirao na Oxfordu, smatra da sustav treba temeljite i hitne promjene, da su sredstva kojima on raspolaže skromna, ali i da se ona neće povećavati sve dok ne bude reformi.

'Stoga smatram da bi predložena mjera, unatoč neizbježnim negativnim posljedicama, ipak imala većih pozitivnih učinaka. Prije svega, povećao bi se broj zaposlenih i promijenila dobna struktura. Umjesto postojećih 450 znanstvenih savjetnika i profesora starijih od 65 godina, bez dodatnih izdvajanja moglo bi se zaposliti oko 600 mladih. Kao drugo, promjenom dobne strukture otvorila bi se mogućnost za reforme. Naime, oni stariji od 65 sada zauzimaju ključne pozicije, a kod njih prevladava trend kočenja važnih promjena koje bi mogle štetiti njihovim pozicijama i radnim navikama.

S druge strane, predložena mjera proizvela bi i neke štetne posljedice. Primjerice, među seniorima ima doista izvrsnih znanstvenika, što je značajan resurs. Možda bi se on mogao zadržati uvođenjem objektivnog vrednovanja koje bi se moglo primijeniti na sve, a ne samo seniore. No pitanje je zašto ga seniori već nisu sami uveli mada im je i sadašnji zakon to omogućavao? Konačno, ako će znanstvenici doista biti neophodni, institucije će ih zapošljavati i nakon 65. iz vlastitih sredstava. Ili, ako će se moći financirati iz projekata – uglavnom međunarodnih – njihova izvrsnost bit će zagarantirana.

Dakako, mnogi novaci morat će tražiti nove mentore, znanstvena infrastruktura tražit će hitno popunjavanje, pa bi moglo doći do jačanja privatnih učilišta na štetu javnih. No mislim da je to cijena koju valja platiti. Možda bih drugačije mislio da imam 65, no možda bi i sadašnji seniori drugačije mislili da imaju 30, doktorat u ruci i pinklec na ramenu.'

Član Njemačke nacionalne akademije Leopoldina, direktor Buchmann Instituta u Frankfurtu i Instituta za biokemiju Sveučilišta Goethe, Ivan Đikić, ističe da je ovaj prijedlog ulaganje, a ne mjera protiv seniora.

'Mislim da je važno transparentno uvoditi dobre promjene i financijsku disciplinu u znanstveni sustav Hrvatske. Pri tome treba slijediti uspješne inozemne modele.

Ovim prijedlogom otvaraju se mogućnosti za mlade stručnjake i šanse da u sustav uvedu nove projekte koji su stvarno neophodni. Nadam se da će kriteriji zapošljavanja biti takvi da ćemo dobiti 500-tinjak uspješnih stručnjaka važnih za RH.

Dakle, na zakon treba gledati kao na ulaganje, a ne uvođenje restrikcija seniorima. Naprotiv, svi koji mogu pridonijeti razvoju RH i nakon 65. trebaju dobiti šansu jer često dobna granica ne predstavlja i intelektualnu ili kreativnu. No oni trebaju nastaviti rad pod jasno reguliranim uvjetima. Mora se znati tko će ih plaćati i zašto je baš njihov rad nužan za instituciju ili RH. Pri tome je jasno da mora postojati jaka selekcija, tako da samo 10-15% profesora može nastaviti.

Takva je praksa prihvaćena u većini razvijenih zemalja. Čini mi se da će veliki otpor promjenama u Hrvatskoj dolaziti iz same znanstvene zajednice jer kod nas ne postoji kultura samoevaluacije - uvijek se pronalaze razlozi zašto je netko lokalno važan, tako da ćete u RH vrlo često vidjeti da je 98% profesora esencijalno za svoje institucije. U inozemstvu je, naprotiv, vrlo uvriježena sljedeća gradacija:

0-10% vrhunski znanstvenici,
10-30% uspješni,
30-50% dobri,
a ostalo su zamjenjivi kadrovi.

Institucije koje neće provesti slično vrednovanje neće moći pratiti priključivanje EU trendovima.'

Prof. Darko Polšek s Filozofskog fakulteta u Zagrebu pozdravlja Jovanovićevu najavu iako će kroz 10-ak godina i sam biti u toj dobi.

'Prijedlog da profesor nakon 65. postane financijska i stručna odgovornost institucije u kojoj radi smatram odgovornim rješenjem prema građanima koji plaćaju sustav. Isto vrijedi i za znanost. Ako ustanova smatra da je profesor ili znanstvenik nužan za izvođenje nastave ili projekata, ona će ga nastaviti financirati iz svojih prihoda.'

No za razliku od nekih drugih kolega, Polšek smatra da pitanje izvrsnosti treba rješavati odvojeno od problematike nastavka rada nakon 65. 'Kod nas se problemi često stavljaju u isti koš tako da se prikrije početni problem, a smisao i realnost takvog pakiranja jest da se ni jedan od njih više ne može riješiti.'

Tamara Nikšić: Treba pomladiti kadar, no suci rade do 70.

Dr. sc. Tamara Nikšić, izvanredna profesorica na Fizičkom odsjeku PMF-a u Zagrebu, kaže da podržava pomlađivanje instituta i sveučilišta, ali ne kroz ovakav prijedlog.

'Dobna struktura našeg sustava je takva da nedostaju znanstvenici u dobi od 45-55 godina, što je posljedica odlaska mnogih u inozemstvo krajem 80-ih i početkom 90-ih. Stoga je za neke struke kadar u dobi 65-70 godina još uvijek neophodan. Također treba istaknuti da rad do 70. godine nije nepoznat u RH. Primjerice, svi suci mogu raditi do te dobi. Iako nezaposlenih pravnika ima mnogo, država prepoznaje stručnost sudaca pa zašto ne bi i nastavnika.'

Dijana Dominis Prester: Nije lako novim vlastima

Astrofizičarka s Riječkog PMF-a, prof. dr. sc. Dijana Dominis Prester, smatra da se nova postava MZOS-a našla u nezavidnoj situaciji jer je preuzela resor
koji je doveden do ruba funkcioniranja.

'Učiniti ga efikasnim zahtijeva velik trud, a za vidljive rezultate trebat će više godina. Primjerice, još 2008. godine MZOS je raspisao natječaj za projekte koji do danas nisu recenzirani, čime je bio onemogućen rad novih grupa. S druge strane, i taj skroman novac često je odlazio na loše projekte.

I situacija s radnim mjestima vuče repove iz prošlosti. Na mnogim fakultetima stalna mjesta dobili su ljudi koji nikada nisu doktorirali, a primani su zbog nestašice kadrova. Neki nisu ni znanstveno aktivni, a imaju pravo svoja mjesta držati do mirovine.

Naravno, ima znanstvenika koji su i nakon 80. izuzetno produktivni, ali ima ih i koji prestaju znanstveno raditi čim dođu do stalnih radnih mjesta. Idealno bi bilo kad bi se kao mjerilo uvela izvrsnost, no to bi zahtijevalo temeljitije reforme.'

Ozren Polašek: Mogu li stariji od 65. biti dinamični?

Doc. dr. sc. Ozren Polašek s MEF-a u Splitu ističe da se znanost danas razvija vrlo brzo te da stručnjaci trebaju stalno s njom držati korak.

'Znanstvenici moraju dobro promisliti svoj opseg rada svakih nekoliko godina, inače je moguće da će ih znanost prestići i ostaviti u nekom prošlom i nekonkurentnom svjetonazoru. To vrijedi i za projekte - oni koji nisu u stanju privući međunarodne projekte ili projekte iz gospodarstva kroz pet godina, trebaju se pitati što rade krivo. Iz ovoga proizlaze dvije glavne riječi za budućnost hrvatske znanosti – konkurentnost i dinamičnost. Pitanje je koliko su se profesori stariji od 65. godina spremni mijenjati kako bi postali konkurenti. Ako to nisu, onda je pitanje trebaju li predavati studentima i činiti i njih nekonkurentnima? To je posebno važno u recesiji. Većina pokazatelja govori da je globalni doprinos Hrvatske gotovo zanemariv. U tim uvjetima potrebno nam je ozbiljno promišljanje sustava.'