Mnogi bi dali puno toga da mogu raditi za neku uspješnu firmu: za Deloitte, Kolektivu, Proximity BBDO, Google, Nanobit... A što bi tek rekli kad bi saznali da postoji čovjek koji je radio u svim tim kompanijama i onda, prije no što je navršio 33 godine, dao je otkaz, napustio dobro plaćen direktorski položaj te odlučio slijediti svoje snove i krenuti ispočetka.

Lovac na snove o kojem pišemo doista živi u Zagrebu i zove se Nikola Stolnik. Osnivač je i direktor međunarodne esportske platforme Good Game Global koja spaja employer branding, gaming i team building. Pojednostavljeno, organizira turnire na kojima igrači raznih kompanija igraju jedni protiv drugih, a pritom se dobro zabavljaju i sklapaju nova poznanstva.

Esport je veliki svjetski fenomen, za koji su mnogi u Hrvatskoj možda i načuli, ali pojma nemaju o čemu je zapravo riječ. Ukratko, govorimo o elektroničkom sportu, igranju računalnih igara koje, uživo i putem interneta, prate milijuni gledatelja širom svijeta; kažu da će vojska fanova uskoro narasti na pola milijarde. U tome je i Stolnik vidio svoju priliku...

Na ovogodišnjem Diablogu, koji se 20. studenog održava u zagrebačkom Kaptol Boutique Cinema, govorit će upravo o fenomenu esporta i utjecaju koji ta industrija ima na milijune ljudi u svijetu. A Stolnik ima što reći o tom pitanju. I mnogim drugim pitanjima.

'Sve se više brendova okreće esportu i gamingu. Pa na InfoGamer dođe po 80 tisuća ljudi', objašnjava Stolnik. Prepoznali su to i brendovi i agencije kojima je esport zgodno došao kao vezivno tkivo između brenda i kupca. Adidas, Puma, Nike, Champion, Louis Vuitton, svi se oni pokušavaju vezati uz milijunsku publiku esporta. Riječ je o ljudima solidne platežne moći, odlično informiranim, tehnološki pismenim i visokoobrazovanim, kojima nije teško izdvojiti 150 eura za ulaznicu na neko događanje. Uz to su lojalni brendovima koji prate njihov hobi, a kojeg su se donedavno uglavnom sramili.

'Budimo realni, kad sam bio u srednjoj školi, nisam bio baš najpopularniji jer nisam igrao nogomet nego videoigre', prisjeća se Stolnik svoje mladosti. 'Super mi je išlo veslanje, kao i borilački sportovi poput tajlandskog boksa, ali se s loptom nisam mogao sastati. Zbog toga nisam bio baš u središtu pažnje niti sam nalazio zajedničke teme s većinom. Nogomet, košarka, rukomet... ako to ne pratiš, ispadneš iz tih krugova druženja.'

Dok je bio mlađi, Stolnik nije mogao shvatiti tu zaluđenost Dinamom, Hajdukom... zašto ljudi toliko favoriziraju igrače koji samo trče terenom i guraju loptu. Nije mu bio jasan ni sav taj animozitet između klubova i njihovih navijača.

'Nisam bio dio toga i nisam to shvaćao. Danas i ja imam svoje favorite, znam za koga želim da pobijedi i jasne su mi tenzije uoči susreta dva rivala', kaže Stolnik, misleći prvenstveno na esportska događanja.

'Gledao sam NBA, bio na utakmicama Dinama i reprezentacije, ali nikad nigdje nisam doživio srčanije navijanje nego ovog ljeta u Kölnu i Berlinu na prvenstvu Counter Strike', prisjeća se Stolnik. I doista, u Kölnu je 15 tisuća gledatelja napunilo Lanxess Arenu, a u berlinsku Mercedes Benz Arenu došlo ih je 35 tisuća. Navijanje je bilo zaglušujuće. 'Ne bi me čudilo da se s vremenom pojave i negativni aspekti klasičnog sporta, čak i huliganizam, ali nadam se da neće.'

Nove generacije sve više podržavaju tu vrstu zabave; puno je i ljudi koji su to nekad radili u skrovitosti svog doma, s prijateljima i rodbinom, baš kao što je Stolnik igrao videoigre sa svojim bratićima. Povećano zanimanje odražava se i na posao.

'Jedina smo hrvatska kompanija koja se bavi esportom, spona između brendova, agencija i publike', kaže Stolnik za svoj Good Game. 'Znamo što ta publika voli, kakva događanja i na koji način konzumira sadržaj.'

I doista, prethodni pokušaji nisu donosili rezultate jer bi se stalo na pola puta. Veliki brendovi i agencije živjeli su u uvjerenju da je riječ o nezahvalnoj publici, a njoj je samo trebalo ponuditi dobar sadržaj. Pod time se podrazumijevaju prava prvenstva s pravim igračima. Otkrili su to i najveći nogometni i košarkaški klubovi na svijetu te sad podržavaju i vlastite egaming ekipe. Klasična ih je publika prihvatila, a stasaju i nove generacije navijača koji se s klubovima identificiraju preko njihovih esportskih timova. Bilo je i kod nas nekoliko pokušaja, od Rudeša do Cedevite. Nedavno se uključio i zagrebački Dinamo...

'Postoji milijunska publika koja želi pratiti virtualnu nogometnu momčad. I koliko god to nekima apsurdno zvučalo, s tim virtualnim Dinamom možeš pobijediti virtualnu Barcelonu', kaže Stolnik.

Međunarodna sportska platforma Good Game Global širi se u zemlje regije. Na okolne države širi se i Good Game Liftoff, natjecanje mladih startupa na kojem je lani pobjedu odnio Mundus, projekt edukacijske igre zagrebačkih srednjoškolaca. Sudjelovanje na Good Game Liftoffu je besplatno, a pobjednik se obvezuje da će, uspije li njegov startup jednog dana zaraditi milijun eura, vrijednost osvojene nagrade donirati nekom novom projektu mladih poduzetnika.

Odakle uopće ta potreba da pomaže mladim genijalcima?

'Volio bih da sam se rodio 15 godina kasnije jer bih danas puno lakše mogao ostvariti svoje talente. Jednostavno želim omogućiti drugima da postignu ono što nama nije bilo moguće', kaže Stolnik te se još sjeća kako je u vrijeme studija usnuo da će jednog dana imati svoju kompaniju, neki tehnološki startup s kojim će baš u Zavrtnici, u kojoj se sada nalazi, sjediti u teretani, koja se doista nalazi iza ugla, i između dvije vježbe provjeravati poslovanje na tabletu s logom svoje tvrtke.

'To je bio moj suludi san. Bio sam previše nezreo da bih tada mogao pokrenuti nešto takvo. No bilo mi je važno da imam svoju firmu, ništa megalomanski, samo da ne moram raditi posao od osam do četiri', priznaje Stolnik. 'Kad radim posao koji ne volim, nervozan sam, nesretan i popnem se vrh glave ljudima oko sebe. Volio bih da to ne moraju proživljavati i drugi.'

Njegov recept za uspjeh u životu možda nije revolucionaran, ali je očito djelotvoran...

'Nemoj čekati idealan posao, poziciju, firmu; primi se posla. Radi koliko se traži od tebe, a u međuvremenu traži drugi posao i ponuda će doći, za njom i druga. Otvori svoju firmu, prijavi se na neki Liftoff, otiđi na kakav Diablog te poslušaj druge ljude i njihova iskustva', savjetuje Stolnik. 'Najgore što si čovjek može napraviti je da počne kukati sebi i drugima. Tako ubiješ energiju i volju i sebi i drugima. Akcija i samo akcija, mada i pogrešna, promijenit će ti putanju.'

Ne tako davno znao je reći da je sam sebi i čistačica i tajnica i računovođa. Vremena se brzo mijenjaju.

'Izašao sam iz Nanobita kao gospodin direktor jedne od najbolje stojećih firmi s vrhunskim proizvodima - s ludom idejom', prisjeća se Stolnik. 'Ovan sam i idem glavom kroz zid. Onda shvatiš da moraš registrirati firmu, imati ured, plaćati porez i PDV, isplaćivati plaću...'

Godinu dana provodio je besane noći u krevetu, razmišljajući što mu je činiti. Zaspao bi tek kad bi kolabirao i odradio dvanaest sati sna u komadu. Sad to, kaže, ima neku formu. Kad je čovjek uspješan, sve bude lakše...

'Evo, dolazi mi prijatelj iz Pariza i pita bi li me mogao ukrasti na dva sata jer mu treba savjet uspješnog poduzetnika. A ja mu velim: poduzetnik jesam, ali uspješan? To ću ti reći za pet godina', kaže Stolnik. Obzirom na tolike milijune potencijalnih klijenata, odgovor se nameće sam po sebi.