Voditi psa na uzici i nije neka novost; ta je vijest stara nekoliko tisuća godina. Voditi psa na motoriziranom povodcu izum je novijeg vijeka, no i ta sprava postoji već godinama. No voditi psa na motoriziranoj uzici u obliku psa koja svijetli u mraku, e to je već vijest. Ali ni to nije sve - ima ta vodilica još neke detalje koji je čine potpuno drugačijom od drugih
Walkee, motorizirana uzica o kojoj je riječ, djelo je izumitelja Slavka Pilepića i njegovog malog tima te pobire nagradu za nagradom na izumiteljskim sajmovima širom svijeta. Postoje prototipovi, spremni za proizvodnju, a nedostaju tek financijeri koji bi je pokrenuli.
'Ovaj motor može dizati pet kila brzinom hoda. Uzica se blokira pritiskom gumba i zadržavate psa na mjestu, ne vučete ga, nego mu sami prilazite', objašnjava Pilepić kako funkcionira njegov izum. Barem je tako bilo zamišljeno. U praksi se događa tipičan primjer Pavlovljeva refleksa koji je vlasnik uočio kod svojih pasa.
'Kad upalim motor, oni se sami okrenu i krenu prema meni', smije se Pilepić, a kod kuće ima dva papillona, patuljasta kontinentalna španijela. 'Imam oca i sina; stalno se svađaju, napadaju jedan drugoga pa ih razdvajamo, držimo u gajbama, čudesa stvaraju.'
Ništa čudno za pasminu za koju kažu da u malom tijelu krije hrabrost velikog psa. Teže samo četiri kilograma i bili su idealni modeli za testiranje jer Walkee je napravljen za šetnju pasa XS kategorije, onih koji teže manje od osam kilograma. Dakle za papillone, ali i patuljaste i mini pudle, jorkširske terijere, maltezere, mopsove, špiceve, talijanske male hrtove, ši-cue, čivave...
Ideja stara pet godina
Na Walkeeju se ozbiljno radi već treću godinu, no prva ideja stara je barem pet godina. Problemi su počeli i prije no što je bila stavljena na papir. Zapelo je već na dizajnu.
'Ne možete vjerovati koliko je teško kod nas naći industrijskog dizajnera da vam složi nešto dobro. Ovaj model slagao je Igor Jurić. Možda je manje poznat, ali ima neku žicu i meni se sviđa kako ga je napravio', objašnjava Pilepić. Istini za volju, Jurić zapravo ne spada u kategoriju manje poznatih dizajnera; njegovu kanticu za zalijevanje cvijeća kupilo je više od 750.000 ljudi u trgovačkim lancima širom svijeta.
Nakon dizajna trebalo je izraditi motor i reduktor, ugraditi uzicu i sve to posložiti na malom prostoru. Prvi je prototip bio veći od sadašnjeg modela. I nije bio printan u 3D pisaču, nego su za njega izradili pravi kalup.
'Bila je to greška i 25 tisuća dolara bacio sam u smeće', priznaje Pilepić. No na pogreškama se uči pa je nakon niza dorada napravljen i ovaj sadašnji, nagrađivani model motorizirane uzice za pse u obliku psa. Sa snažnom LED žaruljom sprijeda i crvenom bljeskalicom straga, tako da šetač i njegov pas vide i budu viđeni u mraku.
Umjesto kosti, mašna oko vrata
Tu je i pomična kapica ispod koje se skriva vrećica za veliku nuždu. Prije su vrećice držali u kosti, ali je bila preglomazna pa su je izbacili. No zato su psu stavili mašnu oko vrata. U izradi mu je pomogla unuka.
'Nacrtala je mašnu koju su nam onda izradili od silikona', kaže Pilepić. 'Stavili smo je iz dva razloga: da prekrije dva vijka i zato što lijepo izgleda.'
Mislilo se i na ergonomiju: iako je novi model manji od prethodnog, ima i veću, komotniju ručku. A uz to je lakši za 200 grama od prethodnog, sad ih ima samo 400.
'Bilo je dosta problema oko toga. Najveći je bio taj što sve morate ugurati u mali prostor, sve mora biti lagano, a motor opet mora imati neku snagu', podsjeća se Pilepić. 'Prvo smo isprobali velike baterije, lionske, onda smo ih odbacili pa smo uzeli najskuplje moguće, kakve koriste mobiteli, tako da me jedna baterija košta oko tri dolara kod proizvođača.'
Pokušaji i promašaji
Izraditi Walkee nije bilo nimalo lako. Sedam su puta odlazili u Kinu ne bi li pronašli majstore, sposobne da izrade dijelove prema njihovim zamislima i nacrtima.
'Imali smo puno pokušaja i promašaja', otkriva Pilepićev inženjer Vedran Škof. 'Izradili smo šest-sedam glavnih verzija modela, a u međufazama razvoja možda još desetak. Puno toga smo mijenjali, dva smo seta alata napravili i uništili.'
'Naradio sam se oko tih svojih psića, čudo jedno', priznaje Pilepić. Walkee mu je prva inovacija u životu. Prije se bavio investicijama u građevinarstvu i nikad se nije okušao u mehanici. Žicu je valjda naslijedio od oca tokara. Njegov Walkee je spreman za serijsku proizvodnju, no ona zahtijeva puno novca. A to bi mogao biti problem.
'Financijera u Hrvatskoj možda i ima, ali ja ne znam kako doći do njih. Ne mogu ih tražiti u malom oglasniku', kaže Pilepić te se veseli skupu u Westinu, u kojem će se 30. listopada okupiti investitori. 'Probat ćemo naći neku srodnu dušu koja bi uložila u projekt.'
Ovo je nešto drugačije
Probao je on već plasirati Walkee u velike trgovačke lance te su mu savjetovali da se prvo probije putem interneta. Pa kad postane tražen, oni će mu se obratiti i ponuditi mu ugovor. Ovako bi s time morali pred upravne odbore, a to je već nepotrebna gnjavaža...
'Vaš je model osvježenje na tržištu jer svi drugi nude isto, proizvod zavijen ovako ili onako, ali uvijek plosnat. Ovo je nešto drugačije i djeca će sigurno tražiti od roditelja da im to kupe... A ima i svjetlo!'