Ne samo da je Mundus pametna društvena igra prilagođena 21. stoljeću, već ju je osmislila, izradila i na tržište izbacila najmlađa startup ekipa u Hrvatskoj. Filip Hercig, Luka Dumančić, Fran Zekan i Matija Fućek, dečki iz Mundusa, nedavno su osvojili treću nagradu na Idea Knockoutu, a prethodno je stručni žiri u kojem su sjedili ljudi poput Mate Rimca i Nenada Bakića njihov Mundus proglasio najperspektivnijom poslovnom idejom natječaja Good Game Liftoff i uručio im 100.000 kuna.

Njihova društvena igra za razonodu u školi, na partiju ili kod kuće već je stekla svoje fanove. Stigle su i prve prednarudžbe, ali je u međuvremenu promijenjen poslovni plan. Što je zapravo Mundus, zašto privlači toliku pažnju i kamo ih razvoj igre može odvesti, pitamo idejnog začetnika projekta, 18-godišnjeg Filipa Herciga, maturanta zagrebačke Pete gimnazije.

'Ideja vuče podrijetlo iz projekta na kojem sam uz pomoć profesora počeo raditi još u sedmom razredu osnovne škole', objašnjava Filip. Bio je to projekt namijenjen natjecanju.

'Spremao sam se, ali je natjecanje u međuvremenu bilo otkazano. Da projekt ne propadne, prijavio sam se na drugo natjecanje i pobijedio, na opće oduševljenje svih prisutnih. Prijavilo se oko 500 izlagača; ja sam bio iz osnovne, a većina konkurenata došla je iz srednjih škola i s fakulteta. Bilo je to prvi put u 16 godina natjecanja da je pobijedio netko iz osnovne škole.'

I tu je priča privremeno stala. Filip je trebao upisati u srednju školu pa se kod Luke Dumančića, sadašnjeg kolege iz Mundusa, malo raspitao o Petoj gimnaziji.

'Poznavali smo se s natjecanja i on mi je rekao da mi može pomoći s projektom. I tako smo počeli surađivati. Radili smo, radili i radili, da bismo otkrili da ne znamo koristiti 3D printer. A hitno je trebalo isprintati nešto za natjecanje', prisjeća se Filip.

Profesor ih je onda uputio na Frana, još jednog današnjeg kolegu iz Mundusa. On je bio jedina osoba u školi koja se znala služiti 3D printerom. Franu se ideja u početku nije baš svidjela, ali je s vremenom popustio i na kraju se pridružio timu. Prošlo je još jedno natjecanje, školska godina došla je kraju pa su Fran i Filip te 2017. počeli razmišljati što bi radili preko ljeta.

'Odlučili smo raditi na nekim projektima drona i pametnog doma pa smo tako došli ekipi iz Stemija i rekli im: 'Dečki, mi imamo neke ideje, a vi imate znanje i svu moguću opremu koja nam treba, je l' nas primate?' prisjeća se dana u kojem su se uselili u Stemijev ured u Lastovskoj ulici. 'Oni su mislili da će nam sve to brzo dosaditi i da ćemo otići za dva tjedna. No mi smo redovito dolazili, svaki dan, i evo, sad smo ovdje već duže od dvije godine, a upoznali smo i Matiju Fućeka, brata jednog od osnivača Stemija. On nam se priključio u radu na Mundusu i otad smo nas četvorica taj dream team.

Mundus je u početku trebao biti društvena igra za zabavu dokonih tinejdžera. No s vremenom je iz nje izrastao cijeli edukacijski sustav. Tajming je odličan zato što se događa kurikularna reforma pa mislimo da je izlazak na tržište s proizvodom poput našeg pun pogodak', uvjeren je Filip. Društvena igra ili edukativni projekt, svejedno. Princip rada ostaje isti.

'Cilj je točnim odgovorima na pitanja osvajati polja drugih igrača. Svaki igrač ima svoju boju pa kad crveni dođe na plavo polje, mora točno odgovoriti na postavljeno pitanje kako bi protivnikovu plavu boju promijenio u svoju crvenu', objašnjava Filip osnovne principe igranja. Dečki su brzo shvatili da se ova igra lako može prilagoditi svakom školskom programu. I tako su došli do učenja kroz igru.

'Gemificirano učenje dosta je važno u današnjem svijetu. Školsko gradivo treba predstaviti na zanimljiv i zabavan, na što bezbolniji način', reći će Filip kroz smiješak. 'Djeci je danas bez tehnologije rijetko što zanimljivo', dodaje.

Dečki iz Mundusa spojili su tehnologiju i formalno obrazovanje s nekoliko hardverskih rješenja, poput njihove ploče za igranje, te softverskih rješenja, poput kvizova i domaćih zadaća u digitalnom obliku koje se mogu interaktivno rješavati. Učenik se pomoću mobilne aplikacije ulogira koristeći se podacima za e-Dnevnik i cijeli unificirani sustav Carneta. Potom se mobitel pomoću bluetootha automatski spoji na ploču, nakon čega se prate upute u aplikaciji.

'Odabere se područje igre: povijest, zemljopis, hrvatski jezik... što god profesor odluči da će se igrati. Mobitel stoji na sredini ploče i postavlja pitanja igračima kako oni bacaju kockicu, a učenici odgovaraju pomoću pet gumba na ploči: odgovori A,B,C,D i joker', objašnjava Filip. Ideja je da svaki igrač može i sam kreirati pitanja i sadržaj igre te sve to dodjeljivati drugim učenicima i korisnicima. Postojeća baza znanja tu je da se dijeli i stalno raste.

'U početku smo sami pisali pitanja jer smo nekako morali krenuti. Napisali smo ih više od pet tisuća i onda ušli u partnerstvo sa Srazom, tvrtkom koja je još 1993. objavila prvu računalnu igru u Hrvatskoj. Oni su nam pomogli sa svojom bazom pitanja. Dosta toga napisali su i profesori pa sad u sustavu imamo skoro 30 tisuća pitanja i odgovora', kaže Filip.

U Petoj gimnaziji njihova je ideja pala na plodno tlo; povezani su s profesorima i testiraju program na nastavi, no surađuju i s drugim školama u Zagrebu i širom Hrvatske. Eto, upravo spremaju pošiljku igara za Slavoniju, a javio im se i ravnatelj slovenske škole. Njihova je igra testirana i u sklopu međunarodnog projekta Erasmus+.

'Svaki igrač ima pristup web aplikaciji u kojoj može administrirati cijeli sadržaj - može ga kreirati i dijeliti s drugim korisnicima', kaže Filip i otkriva sljedeći korak. 'Trenutno radimo na tome da svaka igra može prikupljati i obrađivati podatke o učenicima i njihovom znanju. Tako bi svaki profesor lako mogao vidjeti koliko je koji učenik usvojio znanja i koje mu gradivo malo šteka.'

Ono što je počelo kao društvena igra pretvara se u ozbiljan društveni angažman. Eto, dečki iz Mundusa trenutno dogovaraju suradnju s Ministarstvom prosvjete, a prvi rezultati mogli bi se uskoro saznati.

'Puno truda i rada uloženo je u ovaj projekt', reći će Filip. 'Pohađanje srednje škole ili fakulteta zahtijeva puno radno vrijeme, dakle nekih 160 sati mjesečno. A svatko od nas je uoči jedne isporuke u ožujku odradio dodatnih 200 sati samo za Mundus. Uspijemo se nekako koordinirati, ali naravno da se puno stvari moramo odreći. Nama su radni svi vikendi, od subote u osam ujutro do nedjelje u jedanaest navečer.'

Pa kako uopće išta stignu od silnih obaveza? Slobodnog vremena očito nemaju i puno se toga moraju odreći zbog Mundusa...

'Puno nas ljudi pita: imate li vi slobodnog vremena? Pa i nemamo, ali s druge strane, ovo bismo radili i u slobodno vrijeme, da ga imamo. Ovo volimo raditi. Sve je počelo od ljubavi prema tehnologiji i edukaciji pa nam se sve poklopilo.'

Roditelji su sretni...

'Pa jesu, sretniji su što radimo ono što radimo nego nešto drugo. Imamo njihovu punu podršku', kaže Filip. Doduše, u početku nije bilo lako sve to financirati. Dok nisu počeli i sami zarađivati i dobivati financijsku podršku izvana, sve je to padalo na roditeljska leđa.

'Zadovoljni smo, poslujemo manje od godinu dana i već smo dobili novčane nagrade na natjecanjima, a raste i prihod od prodaje društvenih igara i licenci. Još ne možemo živjeti od toga, ali smo samoodrživi', kaže Filip, dodajući: 'Dobili smo stotinu prednarudžbi privatnih korisnika na našoj internetskoj stranici, ali smo sve to morali stopirati jer smo sad potpuno fokusirani na edukaciju i guramo taj segment tržišta.'

Znači da ja sad hoću naručiti vašu igru...

'Rekli bismo vam - morat ćete malo pričekati!'