Ovaj se tjedan na internetu digla neviđena prašina oko dva američka nacrta zakona za sprečavanje piratstva - SOPA i PIPA. Svi se slažu da je piratstvo velik problem, no brojne zajednice na internetu te političari i stručnjaci smatraju da ovakvi restriktivni zakoni nisu rješenje. S domaćim smo stručnjacima provjerili zašto je SOPA toliko loša te koji je pravi put u borbi protiv piratstva
Stop online piracy act (SOPA) i njegov sestrinski zakon PIPA u veljači će možda, uz dovoljnu podršku američkih senatora, krenuti u kongres na izglasavanje da postane zakon.
No, ti zakoni predviđaju izrazito restriktivne mjere za kršenje autorskih prava, između ostalog i gašenje web stranica (i to bez sudskog procesa) na koje se požali neki vlasnik sadržaja, čak i ako je riječ o servisima gdje korisnici sami podižu sadržaje, kao što su internetski forumi.
Što se tiče samih zakona, iz hrvatskog Microsofta te iz hrvatskog ogranka Business Software Alliancea nismo uspjeli dobiti konkretan odgovor. Riječ je, kako kažu u Microsoftu, o nacrtima zakona koji još nisu došli ni do kongresa, te o njima na razini kompanije trenutno nemaju komentar ni usuglašen stav.
No, mnoge su strane web kompanije, poput Facebooka i Googlea, otvoreno kritizirali ove nacrte zakona.
Molimo kongres da dobro razmisli prije nego što promjeni regulativu koja određuje kako internet radi. Nemojmo budućoj generaciji poduzetnika i osnivača ne dati iste prilike koje smo i mi imali', stoji u pismu Washingtonu koje potpisuju Google, Facebook, Twitter, Flickr, Yahoo i drugi veliki web igrači.
Nije sporno da intelektualno vlasništvo i autorska prava treba štititi, no jednako tako zakoni koji su predloženi u američkom senatu i kongresu (SOPA i PIPA) bi omogućili na suviše jednostavan način zloupotrebu (namjernu ili slučajnu) temeljem kojeg bi pokretači postupka mogli zaustaviti pojedine pojedine web stranice bez odgovarajućeg postupka provjere radi li se doista o povredi autorskog prava, što pak znači da bi mnogobrojni korisnici koji legitimno koriste te servise i usluge bili oštećeni, a to je pak ekvivalent cenzuri,' izjavio nam je bloger i voditelj udruge Vjetrenjača, Marko Rakar.
S druge strane stoji glazbena i filmska industrija - RIAA i MPAA - koja otvoreno podržava zakone i tvrdi da su negativne priče o SOPA-i prenapuhane. 'Takozvano 'zacrnjenje' interneta je samo još jedan trik, ali opasan trik, čiji je cilj kazniti izabrane administrativne dužnosnike koji naporno rade da zaštite američke poslove od stranih kriminalaca,' izjavio je nakon masovnih internetskih protesta američki senator Steve Dodd, ujedno i direktor filmske udruge MPAA.
Marka smo pitali koliko je piratstvo zapravo problem i isplati li se radi njega pisati ovako drakonske zakone. 'Postoji niz istraživanja koji pokazuje da ljudi koje nazivamo 'piratima' ujedno i ljudi koji natprosječno koriste i plaćaju za različite autorske sadržaje i intelektualna prava. Činjenica je da piratstvo šteti komercijalnom biznisu, no jednako tako smatram da metodologija i biznis modeli koji su bili mogući prodajom papirnatih knjiga, nosača muzike ili videa jednostavno više nisu primjenjivi u digitalnom i povezanom svijetu,' tvrdi Rakar.
Slična stajališta ima i IT novinar i urednik te jedan od osnivača udruge Internet za sve Jasmin Redžepagić.
Prijedlozi kao prijedlozi su u osnovi dobra ideja jer se bave autorskim pravima koja u svakom slučaju treba štititi, no problem je u njihovoj formulaciji i krajnje nespretno sročenim definicijama pojmova. Sve to zajedno čini ove zakone opasno preširokima u njihovoj primjeni dok istovremeno ne rješava osnovni problem', tvrdi Redžepagić.
Rješenje je, prema Redžepagiću, u novim poslovnim modelima. 'Izdavači moraju ponuditi novi model distribucije glazbe i videa koji neće biti na putu korisnicima, nego će pratiti njihove navike. Bojim se da to izdavači još ne shvaćaju, tako da očekujem još agresivnije pokušaje represije umjesto dobrih ideja kako svojim korisnicima ponuditi ono što oni žele - legalnu i jeftinu glazbu koja je uvijek dostupna', tvrdi Redžepagić.
Rakar ne vidi kako riješiti problem piratstva, no smatra da u kontekstu poznate mrkve i batine puno veći naglasak treba staviti na mrkvu. 'Ono što trebamo učiniti jest pronaći načina kako omogućiti umjetnicima i ostalim vlasnicima intelektualnih prava da ostvaruju prihode temeljem svojeg rada i kreativnosti, sve u okviru slobode koju pruža internet, a to bi moglo značiti da ćemo biti prisiljeni redefinirati što autorsko pravo ili intelektualno vlasništvo točno znači', zaključuje Rakar.