Skrivanje interneta iza željezne zavjese jednostavna je ideja, ali nemojmo se zavaravati: to je vraški težak posao. I prokleto skup. Početni troškovi iznose 38 milijuna dolara, no neki smatraju da će cijena projekta narasti i iznad 300 milijuna dolara. No daleko od toga da bi i taj iznos jamčio funkcionalnost i održivost sustava.

Uz to, takve su mjere nepopularne. Nema tome destak dana kako je 15.000 ljudi izašlo na ulice Moskve prosvjedujući protiv ovog zakona. Bile su to, kažu, najveće demonstracije u posljednjih nekoliko godina.

Kako će se Rusija isključiti iz globalnog interneta?

Nitko nema pojma što to to zapravo trebalo značiti, kaže Andrew Sullivan, predsjednik i izvršni direktor neprofitne organizacije Internet Society. Zna se jedino da će, prođe li ovaj zakon, nacionalni davatelji internetskih usluga (ISP-ovi) moći koristiti samo one točke razmjene koje odobri ruski telekomunikacijski regulator, Roskomnadzor.

Ove točke razmjene su mjesta gdje se internetski pružatelji usluga međusobno povezuju. Te lokacije nadziru pružatelji usluga internetske razmjene, IXP-ovi. Najveći ruski IXP nalazi se u Moskvi i povezuje gradove na istoku Rusije, ali i Rigu u susjednoj Latviji.

Ova točka razmjene, zvana MSK-IX, jedna je od najvećih na svijetu. Povezuje više od 500 različitih ISP-ova i u vršnim satima obrađuje više od 140 gigabita informacija. U Rusiji postoji još šest mjesta za razmjenu internetskih usluga koja obuhvaćaju većinu od 11 vremenskih zona.

Mnogi ISP-ovi koriste točke razmjene koje se fizički nalaze u susjednim zemljama ili su u vlasništvu stranih tvrtki. Ubuduće više ne bi bilo tako i ruske bi vlasti držale prst na prekidaču kojim bi prema vlastitom nahođenju uključivali i isključivali internetske veze sa svijetom.

Prividna kontrola nad internetom unutar granica

Uz preusmjeravanje svojih ISP-ova, Rusija će morati isključiti i globalni sustav naziva domena (DNS) tako da se promet ne može preusmjeriti kroz točke razmjene koje se ne nalaze unutar Rusije.

DNS je zapravo telefonski imenik za internet. Ukucate li u preglednik 'google.com', vaše računalo koristi DNS za prevođenje ovog imena domene u IP adresu, koja na internetu traži poslužitelja kojem će postali zahtjeva. Ako jedan poslužitelj ne odgovori na zahtjev, drugi hoće. Promet se ponaša poput vode: tražit će bilo kakavu rupu kroz koju će prodrijeti.

DNS-om upravlja velik broj organizacija, ali većinu korijenskih poslužitelja vode Amerikanci. Rusija u tome vidi svoju stratešku slabost pa želi stvoriti novu mrežu vlastitih korijenskih poslužitelja.

'Alternativni DNS može se koristiti za stvaranje alternativne stvarnosti za većinu ruskih korisnika interneta', smatra Ameet Naik, stručnjak softverske tvrtke ThousandEyes. 'Tko kontrolira ovaj direktorij kontrolira i internet.'

Dakle, stvori li Rusija vlastiti DNS, imat će barem prividnu kontrolu nad internetom unutar svojih granica. A to nije lak posao. Trebat će ​konfigurirati desetake tisuća sustava i identificirati sve pristupne točke koje građani koriste kako bi došli do interneta - prijenosna računala, pametne telefone, iPadove... Neki od njih koristit će poslužitelje u inozemstvu, poput Googleovog javnog DNS-a. Rusija ga jednostavno neće moći replicirati pa veza padati kad joj pokuša pristupiti korisnik iz Rusije.

Postavi li Rusija vlastitu DNS infrastrukturu u cijeloj zemlji i prisili svoje ISP-ove da je koriste, tamošnji korisnici vjerojatno neće ni primijetiti razliku, osim ako pokušaju pristupiti cenzuriranoj web-lokaciji. Na primjer, korisnik koji se pokušava spojiti na facebook.com može biti preusmjeren na vk.com, rusku društvenu mrežu nalik Facebooku.

Ovaj plan nije osmišljen preko noći

U Kremlju kažu da žele ruski internet učini neovisnim o stranim utjecajima kako bi se lakše obraniti od napada iz inozemstva. Mnogi promatrači pak smatraju da je to samo dio ruske tradicije da se kontroliraju podanici. Rusija je već donijela zakon kojim se tražilice obvezuju brisati neke rezultate, a 2014. obvezala je društvene mreže na pohranjivanje podataka ruskih korisnika na poslužitelje unutar zemlje. Zabranjene su i šifrirane aplikacije za razmjenu poruka kao što je Telegram.

Ruska vlada nedavno je potpisala dva nova zakona o sankcioniranju nepoštivanja države i širenja lažnih vijesti na internetu.

Ovaj plan nije osmišljen preko noći. ISP-ovi i sigurnosne službe o tome raspravljaju duže od dva desetljeća, upozorava Keir Giles, stručnjak za rusku sigurnost pri think-tanku Chatham House. U Rusiji se internet oduvijek doživljava kao prijetnja, a ne prilika.

Ako mogu Kinezi, mogu li i Rusi?

Rusija inspiraciju može crpiti iz Kine. Tamošnje su vlasti bile izuzetno uspješne u nadzoru interneta još u početnoj fazi. Kina je odavno izgradila domaću ISP i DNS infrastrukturu. Rusima će to ići puno teže. Ruske tvrtke i građani čvrsto su umreženi u globalni internet i koriste puno više stranih usluga, poput Microsoftovih alata za oblake, nego što to čine Kinezi.

Iako mnoge usluge u oblaku mogu 'zrcaliti' svoj sadržaj u različitim regijama, nijedna od glavnih usluga u oblaku (Microsoft, Google ili Amazon Web Services) nema podatkovne centre u Rusiji. Umnožavanje tih usluga unutar ruskih granica nije trivijalno i zahtijevat će značajna ulaganja i vrijeme.

Problem bi mogao biti i u tome što mnogi ruski ISP-ovi prenose promet u ime drugih tvrtki ili ISP-ova, uz uzajamne dogovore da i oni nose promet za ruske ISP-ove. Uradi li se to na krivi način, 'cijela gomila prometa koji ulazi i izlazi iz Rusije past će u crnu rupu', upozorava Naik.

Pođe li išta po zlu, cijena neuspjeha bit će enormna

Pođe li eksperiment i veliki dijelovi interneta padnu u Rusiji, cijena koju će platiti gospodarstvo bit će enormna. Jedna je analiza pokazala da je 81 prekid internetskih veza, koji se iz ovih ili onih razloga 2016. dogodio u 19 zemalja, nacionalne ekonomije stajao 2,5 milijarde dolara. No stručnjaci ne vjeruju da bi to moglo zaustaviti planove Kremlja.

Ako se to i dogodi, Rusi se neće olako odreći svojih internetskih prava. Oni s dovoljno tehnološkog znanja iskoristit će sve slabosti sustava, baš kao što su Turci dijelili načine za izravan pristup globalnom DNS-u kako bi probili blokadu društevnih medija koju je spovodila Erdoganova vlast. Blokade uspijevaju zaobići čak i mnogi Kinezi.

I dalje je nejasno kad će zakon stupiti na snagu. Ruska vlasti nisu baš poznate po fleksibilnosti i osluškivanju mišljenja javnosti. Ako i ne bude donesen u predviđenom roku to ne znači da su vlastodršci odustali od njega; samo su ga premjestili u drugu ladicu.