Razotkrivamo vam stoga šest najpoznatijih mitova čija popularnost odolijeva vremenu iako nikada nisu potvrđeni, a neki od njih, osobito u radikalnijim verzijama, mogu biti i opasni po zdravlje.

Treba piti osam čaša vode dnevno

Većina ljudi danas vjeruje da pije premalo vode te da je za dobro zdravlje preporučena količina osam čaša dnevno. Ovaj mit uporno odbija umrijeti mada se ne temelji ni na kakvim znanstvenim dokazima, a nitko ne zna točno reći ni kako je niti kada je nastao. Neki za širenje ove ideje optužuju industriju flaširane vode no činjenica je da dio odgovornosti za njegovo promicanje snose mnogi liječnici, osobito oni alternativni. Stručnjaci smatraju kako postoji mogućnost da ideja potječe od izviješća američke agencije Food and Nutrition Board iz 1945. U njemu je preporučeno da se za svaku kaloriju popije jedan mililitar vode, što pomnoženo s prosječnim dnevnim unosom od 2.000 kalorija daje osam čaša, odnosno dvije litre. No u istom izviješću jasno piše da ljudi velike količine vode apsorbiraju i kroz hranu. Voće i povrće sadrži 80 do 95 posto vode, meso nešto manje, a čak i u suhom kruhu i siru ima je oko 35 posto. Kavu, čaj i druge napitke da ne spominjemo. Očito je da je netko u izviješću namjerno ili slučajno previdio napomenu o vodi u hrani. Za većinu ljudi taj mit neće predstavljati nikakav problem, samo će češće ići na WC. No stručnjaci ističu da prevelike količine vode za bolesne ljude mogu biti opasne pa i smrtonosne. Problema mogu imati čak i zdravi, osobito konzumenti ecstasyja koji izaziva žeđ. Naime, tzv. trovanje vodom uzrokuje pretjerano razrjeđenje natrija u krvi zbog kojeg tijelo prestaje pravilno funkcionirati. Dakle, količina vode koju treba piti ovisi o mnogo čimbenika – od znojenja, preko količine kalorija, do vrste hrane koju smo jeli. Praktički nikada to neće biti osam čaša, odnosno dvije litre.

Šećer uzrokuje hiperaktivnost djece

Gotovo svaki roditelj bit će spreman potvrditi ovaj mit. Servirajte djeci gomile torte, kolača ili drugih slatkiša i nitko ih neće moći zaustaviti – bit će ih posvuda. Međutim, ni ova ideja nema nikakvih ozbiljnih znanstvenih temelja. Jedna revizija 12 slijepih studija iz 1996. godine u kojima nitko nije znao koja su djeca konzumirala šećer, a koja placebo, pokazala je da mit ne stoji. To čak vrijedi i za djecu s dijagnosticiranim ADHD-om čiji roditelji često vjeruju da su superosjetljiva na šećer. Štoviše, jedna od spomenutih studija pokazala je da je 'efekt šećera' zapravo stvoren u umovima roditelja. Na temelju spomenute revizije stručnjaci su zaključili da hiperaktivnost nema nikakve veze sa šećerom, pa ni sa čokoladom, te da liječenje dijetom nije dobar pristup ovom problemu. Kliničari smatraju da rješenje treba biti multidisciplinarno.

Dedoksikacija je temelj zdravlja

Prema ovom mitu različite metode detoksikacije hranom, postom, klistirom, laksativima i sl. iz našeg tijela mogu izbaciti otrove koji se ondje godinama nakupljaju – od prirodnih, preko pesticida do teških metala. Najpopularnija je ideja o čišćenju crijeva, a jedan od najzaslužnijih za nju je kiropraktičar i alternativac Benard Jensen. Njegova stranica 'Smrt započinje u crijevima' koja promovira herbologiju, akupunkturu, kraniopatiju, homeopatiju i slične pseudomedicinske discipline, pregledana je dosad više od četiri milijuna puta. Mit se temelji na ideji da su naša crijeva puna otrova, osobito štetnih bakterija i parazita, koji se nakupljaju na stjenkama u obliku crne sluzi te da je zatvor jedan od ključnih uzroka brojnih bolesti i konačno smrti. 'Dr. Jensen vjeruje... da će masa organizama i otrovnog otpada koja se nakuplja u vašem tijelu uzrokovati bolest prije nego što vas ubije', piše na popularnoj stranici. No stručnjaci ističu da su crijeva puna bakterija jer bez njih ne bismo mogli probavljati hranu. Poznato je primjerice da možemo imati problema s probavom kada popijemo dozu jakih antibiotika. Nikakvi preparati za čišćenje crijeva ne mogu nam osigurati da će iz njih izbaciti samo otrove i loše bakterije. U jednom članku gastroenterolog dr. Bennett Roth ističe da je riječ o prijevari, odnosno urbanoj legendi jer organizam ima prirodno uređen sustav za oslobađanje od otrova kroz znojenje, izdisanje, mokrenje i veliku nuždu. Ako želimo pospješiti ovaj proces, možemo jednostavno slijediti uobičajene preporuke i jesti više hrane koja sadrži vlakna poput voća i povrća. Roth tvrdi da nije istina da se u našim crijevima kroz mjesece i godine nakupljaju otpadni materijali jer iz njih sve izađe kroz najviše nekoliko dana. Štoviše, kaže, odvratne štetne sluzi na snimkama kojima se reklamiraju proizvodi za detoksikaciju zapravo stvaraju sami preparati za čišćenje. Detoksikacija, upozorava, može čak biti opasna jer izvlači tekućinu iz okolnog tkiva, što uzrokuje neravnotežu u elektrolitima kao što su natrij, klor, kalcij, magnezij i fosfor. Čak i uklanjanje teških metala tzv. kelacijom može biti opasno, osobito ako su njihove razine u organizmu približno normalne. Konačno, preparati za kelaciju mogu biti štetni za bubrege i jetru.

Antioksidansi produžavaju život

Ova ideja čini se očitom. Naše stanice obrađuju hranu koju jedemo, a u tom procesu sagorijevanja nastaju oksidansi, odnosno slobodni radikali koji ubrzavaju starenje i uzrokuju stvaranje tumora. Brojne studije pokazuju da mnoge vrste voća i povrća sadrže antioksidanse koji poništavaju njihov štetan utjecaj. Logičan je zaključak da bi ljudi trebali konzumirati velike količine dodataka hrani i vitamina koji djeluju kao antioksidansi. Ovu ideju tzv. megavitaminskih terapija, koja savjetuje uzimanje daleko većih doza vitamina od preporučenih, promovirao je nobelovac Linus Pauling 1970-ih. Konzumacija vitamina i dodataka hrani zadržala je popularnost do danas i predstavlja golemi biznis. Međutim, mnoge novije studije pokazale su da predoziranje vitaminima ne samo da ne sprječava niti liječi bolesti, već ih, naprotiv, može čak i uzrokovati. Velika revizija 26 istraživanja provedenih na uzorku od 296.707 ljudi, koju je 2008. i potom 2012. obavila Cochrane kolaboracija, utvrdila je da uzimanje suplemenata vitamina poput beta karotena, te vitamina A i E čak skraćuje život umjesto da ga produžava. Neki stručnjaci u novije su vrijeme zaključili da slobodni radikali, koji izazivaju oksidaciju, zapravo i nisu tako štetni kao što se ranije mislilo. Naprotiv, oni mogu biti korisni u uništavanju bakterija i novih stanica raka.

Debljina skraćuje život

Nema dvojbe, pretilost je loša za zdravlje. Tjelesni indeks mase veći od 40 povećava opasnost od dijabetesa tipa dva, bolesti srca i određenih vrsta raka te rizik od smrti za 30-ak posto. To nije mit.

Međutim, prema novoj opsežnoj reviziji 100-tinjak ranijih studija nekoliko kilograma viška ne samo da neće stvoriti problem već ga može i smanjiti. Istraživanje koje je vodila Katherine Flegal iz Centers for Disease Control u Hyattsvilleu provedeno na velikom uzorku od oko tri milijuna ljudi pokazalo je da tjelesni indeks mase između 25 i 29 smanjuje smrtnost za oko šest posto. Iako ovaj blagotvoran utjecaj nije statistički naročito značajan, rezultati ipak pokazuju da blaga pretilost nije štetna. Naprotiv, ista je analiza utvrdila da je opasan tek indeks mase veći od 35. Studija je također utvrdila da je rizik smrtnosti kod mršavih ljudi, koji su se ranije često smatrali zdravijima, za 10 posto veći nego kod ljudi normalne težine.

Trebali bismo živjeti i jesti poput špiljskih ljudi

U svijetu je posljednjih godina vrlo popularna tzv. paleo dijeta koju je 1970-ih prvi popularizirao gastroenterolog Walter L. Voegtlin. Isprobale su je i hvalile mnoge slavne osobe, među kojima i tenisač Novak Đoković. Ona se temelji na ideji da je za čovjeka prirodno da se puno kreće te da jede hranu kakvu su jeli naši preci prije više od 10.000 godina, odnosno prije pojave poljoprivrede. Pobornici smatraju da se, za razliku od prehrane i stila života, ljudski geni nisu značajno promijenili u posljednjih nekoliko desetaka tisuća godina. No kritičari ističu više nedostataka ove ideje. Prije svega poznato je da se ljudski genom mijenjao od kamenog doba. Primjerice ljudi su s uzgojem stoke i žitarica te konzumacijom mliječnih proizvoda i brašna razvili toleranciju na laktozu i gluten koja je zabilježena u genima.

Drugi nedostatak ove dijete jest činjenica da ona, osobito u novije vrijeme, preporučuje velike količine hrane životinjskog podrijetla te potpuno odricanje od mliječnih proizvoda, žitarica i mahunarki. Prema nekim proponentima paleo dijete ljudi bi trebali 56 do 65 posto energije konzumirati iz hrane životinjskog podrijetla te samo 36 do 45 posto iz biljne. No kritičari ističu da takav odnos nije znanstveno utemeljen. Naime, udio životinjskih kalorija kod danas postojećih lovaca sakupljača značajno varira od 25 posto kod naroda Gwi u južnoj Africi do 99 posto kod Nunamiuta na Aljasci. Stručnjaci upozoravaju da su Nunamiuti na svoja današnja polarna staništa stigli relativno nedavno – prije 30-ak tisuća godina, te da su ondje bili prisiljeni na isključivo životinjsku hranu jer druge nije bilo. Dakle, vrlo je teško preciznije utvrditi koliki je bio udio životinjske hrane kod ljudi iz paleolitika. Osim toga pokazalo se da lukovi i strijele postoje tek nekih 8.000 godina pa znanstvenici smatraju da su ljudi u kasnijem kamenom dobu bili frugivori, odnosno da im je u jelovniku dominiralo voće. Ovakav menu bio je nadopunjen jajima, pticama i tek rijetko ponekom antilopom. Tu tezu potvrđuju i istraživanja viših majmuna poput čimpanzi koje s nama dijele više od 98 posto gena, a udio biljne hrane u jelovniku im se kreće oko 95 posto. Naravno, ljudima zbog većeg mozga trebaju veće količine višestruko nezasićenih masnih kiselina. Glavni izvor ovih sastojaka danas su ribe te mikroalge kod vegetarijanaca.

Poznati časopis U.S. News & World Report objavio je 2011. i 2012. preglede 20, odnosno 29 dijeta na kojima je paleo dijeta zauzela uvjerljivo najniže pozicije. U rangiranju su bili ocijenjeni različiti čimbenici od zdravlja, preko gubitka kilograma do lakoće slijeđenja.

Nutricionistkinja tvrtke Vitaminoteka dipl. ing. Mirja Jošić u razgovoru za Zdrav život upozorila je da dijete siromašne ugljikohidratima, kao što je paleo dijeta, mogu čak biti opasne po zdravlje jer su ovi spojevi izvor energije za sve stanice u tijelu, osobito za mozak.

'Ako se unos ugljikohidrata smanji u tolikoj mjeri da se ne zadovoljavaju ni minimalne potrebe organizma, on počinje izbacivati ketonska tijela oksidacijom masnih kiselina. Stanje ketoze nije poželjno jer može umanjiti sposobnost odlučivanja i orijentacije', rekla je Jošić i dodala: 'Previše bjelančevina u prehrani je štetno, jer izvlači kalcij urinom, a može uzrokovati karcinom, osobito kolona i dojke, aterosklerozu i osteoporozu'.

Konačno kritičari ističu da naši drevni preci nisu mogli razviti neke suvremene bolesti, među ostalim i zato što su mnogo kraće živjeli.