Do parlamentarnih izbora dijeli nas još nešto više od mjesec dana. Vidi li se to na domaćem webu?
Prolistali smo web stranice dvanaest političkih stranaka čiji članovi trenutačno imaju svoje mjesto u sabornici na zagrebačkome Markovu trgu. Zanimalo nas je kako dišu po pitanju dizajna i funkcionalnosti, kakav im je pristup ključnim informacijama, koriste li se multimedijom, društvenim mrežama, online servisima...
Bilo je tu svega, od oku ugodnih rješenja do potpunog nereda i kaosa.
U prikazu su poredane po broju zastupničkih mandata. One s istim brojem poredane su abecedno.
HDZ je odlučio na udarno mjesto postaviti kombinaciju aktualnih vijesti vezanih uz kampanju i naglaske iz predizbornog programa, do kojih se može doći na nekoliko načina, uz par klikova mišem.
Aktivnosti stranke možete pratiti putem newslettera, kanala na YouTubeu i RSS-a, no vladajući bježe od bilo kakvog kontakta s društvenim mrežama kao vrag od tamjana, a i blogovi kao da su im mrski.
Ako poželite, možete im i poslati svoj komentar na temu vezanu uz politiku, gospodarstvo ili nešto treće putem web obrasca. No nema vidljivog prostora za sadržaj koji bi mogli generirati posjetitelji.
Navigacija je jednostavna i lako razumljiva, iako bi nekima moglo biti zbunjujuće što su 'Novosti' malo čudno duplirane.
Dostupne su također pristojne galerija video i foto sadržaja, koje se redovno osvježavaju.
Dizajn je korektan, ali i neambiciozan. Ostavlja smiren, konzervativan dojam, što se vjerojatno i htjelo postići s obzirom na ciljanu publiku.
Dinamičan, pregledan, nenametljiv, oku ugodan i lagan za korištenje. Kamo sreće da bar najveći domaći politički webovi ovako izgledaju.
Sve bitno može se naći na prvoj stranici. Do nekih sadržaja - recimo, vijesti - treba nešto dulje skrolati, ali to je svakako bolje rješenje od beskonačnog klikanja.
Na webu SDP-a manji je naglasak stavljen na vijesti, a veći na pružanje posjetiteljima različitih mogućnosti za uključivanje u kampanju i rad stranke ili njihovo praćenje. Na raspolaganju su tako dvije Facebook stranice (stranačka i Kukuriku koalicije), Twitter, kanal na YouTubeu, korisnički račun na SoundCloudu i newsletter.
Kome ni to nije dovoljno, može se poslužiti galerijom foto, video i audio materijala. Ili popratiti neki od blogova.
Dojam je kao da u SDP-u nastoje potaći komunikaciju i interakciju s potencijalnim i sadašnjim biračima, što je pohvalno. Ipak, ne bi bilo loše da se na naslovnici nađu i najvažniji dijelovi predizbornog programa.
HSS-ovci su za svoj web odabrali format sa zaglavljem u kojem se rotiraju tri vijesti, ispod kojeg su dva stupca - jedan s vijestima, drugi sa servisnim sadržajima poput tražilice i zemljovida s lokalnim stranačkim organizacijama.
Do osnovnih informacija o stranci i kontakata doći ćete razmjerno lako. No od (predizbornog) programa dijeli vas klik na rubriku 'O nama'. A i jednom kad ga otvorite, dobit ćete kobasicu teksta, koju danas malo tko na webu ima vremena i volje čitati. Sigurno postoje bolji načini kako bi se barem naglasci programa mogli bolje prezentirati.
Site nije prenatrpan i ima solidnu navigaciju. Dobro bi došlo da malo razbiju veliku količinu teksta na naslovnici i tako olakšaju čitanje.
Kao i kod koalicijskih im partnera, društvenih mreža nema ni u naznakama. No za razliku od HDZ-a, multimedijalni sadržaj u potpunosti je zanemaren, a mogućnost kontakta i slanja povratnih informacija svedena na nužni minimum.
Sve skupa, blijedo i dosadnjikavo. Može i treba puno bolje.
U HNS-u se i dalje drže kombinacije narančaste i plave, tako da im site odskače od ostalih već na prvi pogled jer djeluje šarenije. Rješenje je neobično, ali je u granicama prihvatljivog.
Naslovnica je nakrcana sadržajem, uglavnom vijestima. Uz banner u vrhu stranice u kojem se rotira čak šest vijesti, u stupcu ispod slijedi još njih četiri (s arhivom šest slojeva dubokom), nakon čega se nude još i komentar, fotografija i video tjedna.
Baš bih rado vidio potvrđuju li statistike posjećenosti opravdanost tolikog naglaska na praćenje stranačkih aktivnosti. Mislim da bi lijepo išlo i s manje sadržaja.
Programi i projekti su izdvojeni u posebnu kategoriju, ali ih se može preuzimati samo u formatu PDF. Zašto? Čemu?
Narodnjaci imaju najbogatiju ponudu dijeljenja svog sadržaja na društvenim mrežama. Uz Facebook (može se dijeliti i lajkati), Twitter i kanal na YouTubeu, tu je još i LinkedIn, G+, RSS i niz drugih opcija.
No već na naslovnici su korišteni različiti fontovi (za tekstove) i boje slova (za naslove), što bi svakako trebalo ujednačiti.
Navigacija me ostavila u nedoumici. Iako je dvojezična (hrvatski i engleski), koliko god da sam klikao nisam uspio pronaći dio sitea na engleskom. Možda je to dostupno samo registriranim korisnicima? Ako jest, ne vidim ni svrhu, ni smisao.
Netko bi se trebao pozabaviti i bannerima u kategoriji 'Linkovi'. Preslični su, i prostor ispod njih nije dovoljno iskorišten.
A kad su već tu, ne bi bilo loše ni kad bi netko malo zašarfao fotke Vesne i Ratka...
Stranka Branimira Glavaša nije se naročito potrudila oko svoje prezentacije na Mreži. Tek ponešto prilagođen Joomlin template ne nudi puno više od malo nabrijanijeg bloga. Ne ostavlja dojam kao da se time bavi profesionalac.
Sadržajem dominiraju vijesti iz stranačkog života. Da bi došli do programa, treba malo kopati. Kad ga nađete, ustanovit ćete da je iz 2007. godine. Što se danas traži, nudi, očekuje? Teško je doznati, osim ako niste spremni na iščitavanje svih tih vijesti i vjestica. Nije baš prijateljski nastrojeno prema korisniku
Od društvenih mreža, prisutan je jedino Facebook. A postoji i online pristupnica.
Da nema SDP-ovog weba, IDS-ov bi svakako bi proglasio najboljim. Ovako je za dlaku drugi.
Odabrali su pristup sličan onome kakav koriste vodeći domaći news siteovi, poput Tportala i Net.hr-a, samo s puno manje sadržaja. Organiziran je u tri stupca. Vijesti su grupirane po kategorijama, s preglednom navigacijom u zaglavlju.
Dizajnerski je uredan i čist, konzistentan, s oku ugodnim buttonima i bannerima te decentnom zeleno-bijelom kombinacijom boja. Od društvenih mreža prisutni su Facebook i Twitter, a tu je kanal na YouTubeu, kao i newsletter te RSS.
Dobro odrađen posao. Samo tako nastavite.
Eto što se dogodi kad se pokuša ugurati više no što stane - prenatrpan, teško čitljiv site, na kojem se nije lako snaći. Još kad se tome doda kombiniranje ćirilice, latinice i engleskog na jednom mjestu, zbrci nikad kraja.
Razdvajanje sitea na ćirilični i latinični segment vjerojatno ne bi tražilo velika ulaganja (čak ni ako se tome pridoda i engleska inačica), a pomoglo bi. Sad se to, naravno, ne stigne, ali bi bilo dobro da se o tome razmišlja u budućnosti.
Kao i o rasterećenju sadržaja. Sadašnji je dizajn klaustrofobičan, s čudnim rješenjima poput triptiha 'neklikabilnih' fotografija u zaglavlju. Ogroman prostor koji sad zauzima Facebook može se bolje iskoristiti.
Hajde, barem imaju još i Twitter i Delicious. I kontakt adresu istaknutu na vidljivu mjestu. Kad već nema naglasaka iz programa.
SDSS-u sličan problem imaju i Hrvatski laburisti Dragutina Lesara. Samo što idu još i pokoji korak dalje.
Site im djeluje prenatrpano, loše je organiziran, različiti fontovi bodu oči, pojedina grafička rješenja su grozna. I čemu služi ticker koji pune novim podacima svakih dan-dva, pitam se?
Nered i kaos. Da Lesar ne proizvodi povremeno intrigantan sadržaj, sumnjam da bi puno surfera dolazilo na stranice laburista. Osim zalutalih ovaca i novinara, naravno.
U prilog im ide što su aktivni na društvenim mrežama i online servisima. Uz standardni Facebook, Twitter, YouTube i RSS, laburisti sadržaj nude još i na Vimeu.
No da imaju još jako, jako puno mjesta za poboljšanje - imaju.
Pravaši su napravili uglavnom uredan i pregledan site. Kažem uglavnom zbog nekoliko, blago rečeno, neobičnih rješenja.
Recimo, ukupan dojam prilično kvari banner pozivnica na tribinu s desne strane. Pravopisne pogreške na stranu, koja je poanta nagurati gotovo cijeli tekst pozivnice na tako veliki banner? Bespotrebno zakrčivanje dragocjenog web prostora i opterećivanje ionako krhke pozornosti posjetitelja.
Bilo bi dobro i pronaći drukčije rješenje za inače domišljat video natječaj. A i izvući nešto drugo iz programa, osim protivljenja ulaska u EU. Ako imaju, naravno.
Od društvenih mreža i online servisa, prisutni su Facebook, Twitter i YouTube. Zanimljivo, pravaši su jedina parlamentarna stranka desne orijentacije koja ima društvene mreže na svom webu.
Od svih siteova u ovom pregledu, ovo je jedan od najgorih. Od samodopadne i mrtvački statične naslovnice, preko činjenice da se nisu potrudili ni srediti prikaz dijakritičkih znakova kako treba (a kamoli dovršiti site) i nemušte multimedijske sekcije do preuzimanja programskih načela i pristupnice isključivo u PDF-u.
Da smo na njihovom mjestu, ne bi popravljali. Krenuli bi ispočetka. S nekim tko se barem malo razumije u web.
Ako postoji stranka od koje nismo puno očekivali, to su umirovljenici. Ne zato što bismo ih podcjenjivali. Razlog je jednostavan - vjerojatno dobar dio, ako ne i većina njihove biračke baze, kod nas nije još otkrila internet. Bilo bi iznenađenje da su puno uložili u prezentaciju na webu.
I nisu razočarali. Ostavljaju dojam kao da surferima biračima nemaju što ponuditi. Site je jeftin i jednostavan, čak i preko granice u kojoj je to preporučljivo. Naravno, društvenih medija nema. YouTube se koristi koliko se mora.
Do programa i ciljeva stranke je lako doći. No datiraju iz 2007. Ne kažem da su ih morali mijenjati, ali nakon četiri godine trebalo bi ih barem prilagoditi novom mediju, zar ne?
Najslabija karika je navigacija. Pokušajte se, recimo, s bilo koje stranice vratiti na početnu ne koristeći 'back'.
Ono što jest iznenadilo je to što nema alata koji bi većini njihove ciljne populacije pomogli u lakšem korištenju sitea, poput onog za povećavanje i smanjivanje fonta.
Ovo je site koji je zaglavio negdje u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Ogromno zaglavlje bez ikakve svrhe potiskuje sadržaj izvan prvog okvira. Ne koriste multimediju, društvene mreže, online servise. Tekst, fotke, linkovi i to je to. Amaterski napravljeno.