U Hong Kongu, Shenzhenu i Makau proveli smo tjedan dana, a posjetili smo ih u travnju; idealan je to mjesec za posjet jer već u svibnju, naime, kreću monsunske kiše, no nama je vrijeme uglavnom išlo na ruku - doduše, ako izuzmete visok postotak vlage u zraku i sunce koje se rijetko probijalo.

'Tko zna kada su ovdje zadnji put vidjeli zvijezde na nebu', komentirao je jedan kolega. Također, ako građani i posjetitelji žele iz Hong Konga putovati u Kinu i u Makao, moraju imati tri registarske oznake.

Krenuli smo iz Zagreba do Züricha, odakle nam je trebalo gotovo 12 sati leta do Hong Konga. Od aerodroma u Hong Kongu - gdje istovremeno niče nekoliko novih terminala - vozio nas je autobus, iz kojeg smo promatrali kultne crvene i zelene taksije - Toyota Crown Comfort iz 1997., koji dominiraju ulicama. Iako djeluje kao da unutra stanu možda dva kofera, taksisti su prilično snalažljivi.

Usto su i vrlo povoljni, ako usporedimo cijene s našima. Primjerice, za vožnju od gotovo 15 minuta platili smo oko pet eura (45 HK dolara).

Odsjeli smo na poluotoku Kowloon, a ljepota, užurbanost i živost Hong Konga oduševili su nas na prvu.

Grad ne djeluje napučeno - prema subjektivnom dojmu - iako je stvarnost drugačija, a koliko je lijep tijekom dana, toliko je ljepši u noćnim satima pod neonskim svjetlima, uz svjetlosne i video instalacije koje oduzimaju dah.

Ulice su u svako doba dana (i noći) pune ljudi i života, a sve funkcionira kao organizirani kaos koji istovremeno daje osjećaj ugode i sigurnosti. Naša vodička Vini - koja se posebno obradovala turistima - potvrdila nam je da je stopa kriminala u Hong Kongu niska.

Naša prva postaja bila je Avenija zvijezda (Avenue of Stars), svojevrstan omaž umjetnicima, gdje se nalazi brončani kip Brucea Leeja, majstora borilačkih vještina i jednog od zaštitnih lica Hong Konga.

U gradu s najskupljim kvadratom na svijetu isplati se cjenkati

Službeni jezici u Hong Kongu su kineski (kantonski dijalekt) i engleski, no potrebno je naoružati se strpljenjem jer građanima engleski jezik ipak nije jača strana. Ali će se i dalje truditi pomoći vam, susretljivi su i stranci su im vrlo dragi.

Doduše, možda i najdraži simpatičnim gospođama na tržnicama poput Ladies Market i Temple Street Night Market, koje smo posjetili već prvi dan, a gdje možete kupiti razne suvenire, nakit, kofere, torbe, ali i stvari za koje niste ni znali da postoje i da vam trebaju. Možete s tržnice izaći punih vrećica i pritom dobro proći - no bit će vam potrebna vještina cjenkanja i malo dramatičnosti da bi vam spustili cijenu jer su mnogi 'tvrd orah'.

Hong Kong je među najgušće naseljenim gradovima svijeta te s najviše nebodera; niču kao gljive pa djeluje kao veliko gradilište kamo god se okrenete.

Povukli smo usporedbu sa zagrebačkim 'raketama', no u Hong Kongu ipak je riječ o nekoliko stotina metara višim zgradama od 60 katova, koje doista djeluju impozantno pa ih promatrate sa strahopoštovanjem.

Pogled na nebodersku arhitekturu pruža se već tijekom prelaženja mosta Tsing Ma, 16. najdužeg visećeg mosta na svijetu. Bio je drugi najduži u vrijeme dovršetka. No situacija unutar tih zgrada nije nimalo svijetla - stanovi su jako skupi, a prostori skučeni - cijena kvadrata stana u centru Hong Konga košta oko 30.000 američkih dolara.

To znači da biste za stan veći od 35 kvadrata morali izdvojiti gotovo milijun eura. Zbog nedostatka stambenog prostora cijene kuća rasle su za 187 posto od 2010. do 2019. godine. No ipak je riječ o gradu koji drži titulu najskupljeg na svijetu, stalno plešući na rubu nekretninske krize.

Svaki drugi brak završava razvodom

Skučeni prostori, kaže nam vodička, utječu i na demografiju - parovi zbog neriješenog stambenog pitanja, manjka (priuštivih) stanova, visokih cijena i skupoće života odluče imati jedno ili nijedno dijete.

Usto 50 posto brakova završava razvodom. 'To ne čudi; žive u malim prostorima i novac je velik problem, zbog čega su svađe neminovne', kaže Vini.

Iako Hong Kong izgleda fascinantno pod neonskim svjetlima, teško je zamisliti da ljudi žive u 'mikrostanovima' od 12 četvornih metara. Situacija je eskalirala do te mjere da danas unajmljuju - sobe. U potrazi za boljim životom, u posljednjih nekoliko godina 300.000 ljudi otišlo je iz grada, kaže Vini, no isto tako ih je puno došlo, mahom stranaca, s obzirom na to da među ostalim drži titulu 'najslobodnije ekonomije svijeta'.

'Posla je dovoljno, ali malo je ljudi, pa nije rijetkost da se stranci ovdje dosele i zaposle', dodaje vodička, otkrivajući nam u Hong Kongu ljudi rade i po 12 sati dnevno.

Jedna zemlja - dva sustava

Dakako, rijetko tko si može priuštiti nekretninu u jednom od najskupljih na svijetu pa jedina opcija za tamošnje lokalno stanovništvo ostaju socijalni stanovi, u kojima živi 30 posto građana Hong Konga. No do njih nije tako lako doći, osim za one starije od 65 godina. 'To je poput lutrije ako želite stan koji dodjeljuje država', kaže nam vodička.

Hong Kong, iako službeno dio Kine, zadržava svoju autonomiju i jedinstven identitet, slobodan od potpune integracije u kineski politički sustav po principu 'jedna zemlja, dva sustava'. Kad smo prelazili granicu na putu u Shenzhen, dočekali su nas granični prijelazi, puno policije i beskrajno puno kamera te - zabrana snimanja.

No vratimo se Hong Kongu, koji je prije silnih nebodera bio ribarsko selo. U doslovnom prijevodu Hong Kong znači 'mirisna luka', a naša vodička Vini rekla nam je da su davno prije brodovi prevozili mirisne štapiće, što je jedna od teorija o tome kako je dobio ime.

Tijekom Opijumskih ratova u 19. stoljeću, 1842. godine Hong Kong je postao britanska kolonija, čemu svjedočimo i danas dok pokraj nas prolaze double-deckeri, a koji, kao i ostala vozila, mahom električna, voze lijevom stranom ceste.

Grad je u 150 godina pod Britanijom procvjetao, u Hong Kong se krenuo slijevati kapital iz cijelog svijeta i prometnuo se u konkurentnu financijsku instituciju, stoga mu nije trebalo dugo da postane gospodarski div s jednim od najvećih BDP-ova po glavi stanovnika.

No Kina nije tako olako dala Hong Kong - 1997. godine vratili su taj grad pod svoje skute, ali bez potpune integracije u kineski politički sustav. Tada je dobio status 'jedne zemlje, dva sustava', zadržavši autonomiju u nekoliko područja, obećanu do 2047. godine.

Unatoč autonomiji, Hong Kong se suočava s izazovima u očuvanju svojih političkih sloboda. U posljednjih nekoliko godina bio je poprište masovnih prosvjeda, osobito 2019. godine, kada su se građani pobunili protiv pokušaja usvajanja zakona koji bi omogućio izručenje osumnjičenika Kini.

Prosvjedi su pokazali duboku zabrinutost stanovnika Hong Konga zbog gubitka političkih sloboda i rastućeg utjecaja Pekinga. No vodička Vini rekla nam je da od tada nije bilo prosvjeda te da uglavnom izbjegavaju razgovore o politici.

Kako smo produžili život za šest dana

Drugi dan počeo je prilično dinamično - posjetili smo Tin Hau, budistički hram, jedan od najstarijih u Hong Kongu, smješten u zaljevu Repulse (Tsin Shui Wan) u južnom dijelu otoka. Ondje se nalazi i most na kojem stoji da svaki put kada ga prijeđete, život vam se produži za tri dana. Mi smo ga, nadamo se, produžili za - šest.

Uslijedio je odlazak na vidikovac Victoria's Peak - jedan od najljepših na svijetu - odakle se pruža doista spektakularan pogled na Hong Kong, Kowloon i Kinesko more. S nadmorskom visinom od 552 metra, to je najviše brdo na otoku Hong Kong. Iako većina do vrha dolazi kultnom starom uspinjačom, mi smo stigli autobusom.

Vodička nam je otkrila da su od 1904. do 1947. godine ondje smjeli živjeti samo Britanci, a Kinezima je to bilo zabranjeno prema odredbi o rezervatu Peak Districta. Dvadesetih godina prošlog stoljeća Robert Hotung bio je prvi Kinez koji je živio na Peaku jer se u to vrijeme smatrao mješovitom rasom.

Iako je povijest grada krenula iz ribarskog sela, danas se time više nitko ne bavi. Doznali smo to u jutarnjoj turi brodom u ribarskom selu Aberdeen, kojim je upravljala simpatična 75-godišnjakinja, a ona se nakon covida raduje svakom turistu.

Naša vodička Vini pojasnila nam je da mnogi umirovljeni ribari nikad nisu naučili čitati i pisati, već se bave turizmom (koji uz bankarstvo prednjači u Hong Kongu), brodskim turama i ribolovom dokle ide. Mnogi od njih ostaju živjeti u nastambama na brodu, s obzirom na visoke cijene stanova, ali i emotivnu vezanost uz taj način života.

Vidjeli smo i poznati plutajući restoran Jumbo, a koji je, nažalost, zatvoren još od covida, no uspješno odolijeva zubu vremena i stoji poput kakvog spomenika nekim boljim vremenima.

'U tim plutajućim restoranima hrana nije bila uvijek najbolja, da budem iskrena, ali to je bio zaštitni znak Hong Konga. Sad ih više gotovo pa i nema zbog covida i pitanje je kad će se i hoće li se uopće otvoriti', kaže nam Vini.

Posjetitelji su godinama voljeli dolaziti u restorane na vodi. S obzirom na situaciju, tri godine lockdowna ostavilo je velike posljedice na Hong Kong, gdje je uslužna djelatnost dominantna, a oporavak i dalje traje. Mnogi građani i dalje nose maske, i u otvorenim i u zatvorenim prostorima.

Mlade ne zanima posao na brodu pa taj posao nema tko preuzeti, a poljoprivrede gotovo više pa i nema, zbog čega žitelji Hong Konga po hranu vikendom odlaze u Kinu, gdje je jeftinije.

No zato šoping centri rade punom parom - tamo gdje smo bili smješteni nalazili su se gotovo na svakih 100 metara, uz brojne restorane i trgovine u gotovoj svakoj uličici, pa kafića za predah i ulične hrane (a cijene su doista povoljne i za 10 eura možete dobiti pristojan ručak) ne nedostaje. U centrima smo uglavnom tražili bijeg i predah od sparine vani, no ako vam je cilj kupovina i prerano dođete, nećete imati puno toga vidjeti - dućani se otvaraju tek od 11 sati, a ni to nije garancija.

Od kokošjih nožica do jaja jegulje starog 10.000 godina

Grad oduzima dah u noćnim satima, kada ga možete vidjeti u njegovu punom sjaju, doslovce, pogotovo ako se zaputite na jednu od brojnih brodskih tura u Victoria Harbour; ta luka odvaja otok Hong Kong na jugu od poluotoka Kowloon na sjeveru.

Nisu nas pretjerano šokirale ni cijene u dućanima; vrlo su slične našima nakon inflacije i rasta cijena pa nismo doživjeli nikakav šok.

No svakako nas je iznenadila ponuda u dućanima, pogotovo razni kineski slatkiši i - kokošje nožice za grickanje. Nažalost, nismo bili toliko hrabri da ih kupimo.

Premda u većini dućana primaju MasterCard i Visu (nama je banka uzimala pet posto provizije za svako plaćanje karticom), ljudi ondje uglavnom koriste Alipay, na koji spajate svoju kreditnu karticu ili WeChat. Od odjeće, krojačnica, spa centara do kineskih čajeva i nadaleko poznate azijske kozmetike, možete pronaći razne trgovine i ponudu za svačiji džep i ukus.

Vodička Vini otkrila nam je i kako se u Hong Kongu kreću plaće. Najniža iznosi oko 15.000 HK (hongkonških dolara), što bi bilo oko 1900 eura kada podijelite sa 7,8, što nam je olakšalo preračunavanje. Iako za naše standarde to zvuči puno, u Hong Kongu je to vrlo malo s obzirom na visoke cijene nekretnina. To je ujedno jedan od razloga zbog kojih većina ljudi koristi javni prijevoz (metro, autobus). 'Manje od 10 posto građana koristi i ima automobil, preskupo je', tvrdi Vini.

Hrana je - zanimljiva. Sve, naravno, ovisi o nepcu, a možemo reći da smo doista imali prilike kušati raznu hranu - među ostalim i vrlo ukusne damplings - koja se ispred nas pojavljivala u sljedovima, na rotirajućem stolu, obavezno uz šalicu čaja. Naravno, većinom su to bila morska jela od škampa, kamenica, sushija do jastoga, koji su dio ponude za doručak, ručak i večeru u hotelu. Sve to uz, naravno, neizostavne nudle.

Srećom, imaju razumijevanja za strance pa uz štapiće dobivate sav pribor za jelo. Potrudit će se dati vam najbolje iz svoje ponude, predstaviti tradicionalna jela i pritom promatrati vaše reakcije.

Doznali smo i kojim su se slasticama Kinezi gostili u djetinjstvu - narezali bi rajčicu i umočili je u šećer. Moramo reći da nam se ta varijanta doista svidjela.

Probali smo i 10.000 godina staro jaje jegulje. Iskustvo je bilo intrigantno, ali nedovoljno da bismo ga ponovili. Juha od kupusa i juha od patke i kruške također ne bi bile naš prvi izbor, ali zato nas je oduševilo njihovo voće, pogotovo marakuja (passion fruit) i pitaja (dragon fruit).

Lažni Gucci u kineskoj Silicijskoj dolini

Na granici s Hong Kongom nalazi se Shenzhen, megalopolis od preko 12 milijuna stanovnika, kojem često tepaju da je 'azijska Silicijska dolina'. Upravo je Shenzhen dom i sjedište brojnih svjetskih, mahom tehnoloških kompanija. Posjetili smo Centar za istraživanje i razvoj našeg domaćina, tvrtke Honor, te dobili uvid u proizvodnju vrhunskih pametnih telefona.

U Shenzhenu je komunikacija s bližnjima bila malo otežana - dok u hotelu u kojem smo bili smješteni normalno rade Messenger i WhatsApp, izvan hotela nismo im mogli pristupiti, za razliku od Hong Konga, gdje ih slobodno možete koristiti kad god se povežete na WiFi. Općenito se kineski Shenzhen i administrativna regija Hong Kong dosta razlikuju, od kulture do (ponašanja) ljudi.

A ako tražite povoljniju destinaciju za, primjerice, odjeću i obuću, preko granice, u Shenzhenu, nalazi se veliki šoping centar Luohu Commercial City, i to za one najhrabrije, prema našem iskustvu. Ondje se mogu naći lažni Gucci, Chanel i ostali brendovi, ostale razne kopije, punjači i gadgeti po povoljnom cijenama, majice... - a za sve to izdvojit ćete nekoliko desetaka eura, ovisno o vještini cjenkanja. Vodička nas je na početku upozorila da pokušamo što više ignorirati prodavače koji stoje ispred svojih trgovina, a koji postaju predani sljedbenici čim ugledaju strance.

Zaista se puno toga može naći po odličnim cijenama, no trebali smo se bolje pripremiti na poneke neugodne situacije, kada su nam se nametale usluge koje nismo tražili, željeli ni trebali.

Okušali smo se u Shenzhenu i u karaokama, koje su vrlo popularne u Kini i može ih se naći gotovo na svakom uglu. Ponuda pjesama nije bila nešto bogata, ali svatko je našao glazbenu poslasticu za sebe. Funkcionira tako da unajmite veću sobu s crnim kožnim foteljama, 'pozornicom', nekoliko mikrofona, a zatim se spajate WeChatom kako biste pristupili popisu pjesama. Kroz prozor možete 'virnuti' što se događa i u drugim sobama.

U Shenzhenu nismo proveli dovoljno vremena za detaljniji uvid, no treba nešto ostaviti i za povratak, a grad nas je doista privukao i želja nam je vratiti se u 'azijsku Silicijsku dolinu'.

Šezdeset kilometara zapadno od Hong Konga nalazi se druga posebna administrativna regija Makao, koja također funkcionira po principu 'jedna zemlja, dva sustava' i u njoj živi 600.000 stanovnika.

Sastoji se od poluotoka i otoka Taipa i Coloane. Tamošnji građani kažu da je riječ 'o malom gradu', no za nas je to bio sve samo ne mali grad, u koji smo stigli nakon što smo prešli granicu iz Hong Konga u Makao poslije jednosatne vožnje brodom.

Za razliku od Hong Konga, koji je 150 godina bio pod britanskom vlašću, Makaom je sve do 1999. godine upravljao Portugal, kojem je bio iznajmljen kao trgovinska luka još u vrijeme kineske dinastije Ming 1557. godine.

Riječ je o najstarijoj europskoj koloniji u Kini, a utjecaj Europljana osjeti se i vidi u unutrašnjosti grada. Doista je zanimljivo na Dalekom istoku vidjeti dašak Europe i nazive ulica na portugalskom.

Kineski Las Vegas

Ondje su službeni jezici kineski (mandarinski) i portugalski, a portugalsko državljanstvo ima oko 300.000 stanovnika. Makao je ujedno omiljena vikend-destinacija Kineza - granica s Kinom udaljena je tek pet minuta, ovisno ide li se automobilom ili javnim prijevozom - tako da smo mi činili rijetke 'strance' u posjetu.

Bili smo i na vrhu Macao Tornja, visokog 338 metara. Ondje se na 57. katu nalazi rotirajući restoran kojem treba oko sat vremena za cijeli krug, a pritom uživate u ručku sa spektakularnim pogledom na grad.

Osim turizma, najviše prihoda Makao dobiva od - kockanja, točnije kockarskog turizma. Azijski Las Vegas - iako se oni iskusniji slažu da je odavno nadmašio Las Vegas - ima 33 kockarnice, smještene uglavnom u luksuznim hotelima, ujedno replikama Pariza, Venecije i Londona.

Blještavilo i sjaj hotela i velikih kockarnica privlače ljude iz cijelog svijeta, pogotovo Kineze, s obzirom na to da je kockanje u Kini - zabranjeno. A da je kockarski turizam unosan, svjedoči podatak da je u 2010. godini od toga Makao zaradio više od čitave američke savezne države Nevade, u kojoj se nalazi Las Vegas. Okušali smo se u kockanju i naposljetku izašli zadovoljni; možda i zato što je jedan od kolega prije toga dodirnuo Budu prilikom posjeta jednom od hramova i 'prenio' nam dio sretne ruke. Možda stvarno nešto ima u tome.

U Makau smo bili svojevrsna atrakcija - dvije Kineskinje zamolile su nas za fotografiju, što nas je razveselilo, pa smo put u Kinu zaključili novom lijepom uspomenom u našoj 'škatuli za sne'. 'Oni nemaju Europljane 'doma' pa se oduševe kad vas vide', rekla nam je vodičica.

Istražujući Hong Kong, Shenzhen i Makau, bila je to, možemo reći, 'životna prilika' doživjeti mješavinu kultura, povijesti i gradova budućnosti. Od živopisnih tržnica do impresivnih nebodera, ovi gradovi su nas doista dočarali. Tjedan dana možda se ne čini dovoljnim, ali dovoljno je da se zaljubite u taj dio Dalekog istoka i odlučite da ćete se vratiti po - još.