Perzeidi su vidljivi od 23. srpnja do 22. kolovoza, međutim kiša doseže maksimum između 11. i 13. kolovoza. U noćima bez mjesečine i u vrijeme kada se položaj radijanta (mjesto na nebu koje je prividan izvor meteora) nađe na 30° iznad horizonta u jednom satu može se vidjeti i do dvije stotine meteora. Nažalost, ovogodišnje promatranje ometat će gotovo pun mjesec koji će njihov broj smanjiti na 60-ak na sat.

Perzeidi su dobili to ime jer se čini da dolaze iz zviježđa Perzeja koje će u trenutku kiše izlaziti na sjeveroistočnom dijelu neba. U našim su krajevima poznati i kao 'suze svetoga Lovre', jer vrhunac dostižu oko Lovrečeva 10. kolovoza, kada Zemlja prolazi kroz najgušći dio kiše.

Nastaju raspadanjem kometa 109P/Swift-Tuttle za njegova prolaska blizu Sunca. Kada Zemlja uđe u oblak komadića kamenja i prašine koji slijede komet na njegovoj eliptičnoj orbiti, oni, pri brzini od oko 200 tisuća kilometara na sat, izgaraju u gornjim slojevima atmosfere. Veličina im varira od dimenzija zrnca pijeska do manjih oblutaka.

Komet Swift-Tuttle otkriven je 1862. godine, a zadnji je put uočen 1992. Za putovanje oko Sunca treba mu oko 130 godina.

Perzeidi su najjača godišnja meteorska kiša. Njezin intenzitet obično naglo naraste nakon ponoći. Za dobro promatranje najbolje je otići iz grada u prirodu, leći na proplanak i uživati u prirodnom light showu. Za spektakl vam ne treba nikakva astronomska oprema!