Propast velike civilizacije Maja u devetom stoljeću na poluotoku Jukatan uzrokovalo je više čimbenika, prije svega klimatske promjene, velike izmjene u okolišu te pomaci u trgovinskim rutama, pokazalo je novo istraživanje složenih interakcija između ljudi i okoliša
U svojem modelu, predstavljenom u novom broju časopisa Proceedings of the National Academy of Sciences, društveni znanstvenici B. L. 'Billie' Turner i Jeremy 'Jerry' A. Sabloff predstavili su teoriju u kojoj su povezali gospodarske i ekološke stresove u ovom području koji su bili okidač za pad drevnih Maja. Autori opisuju klasično razdoblje nizinskih Maja (od 300. do 800. godine) kao visoku, složenu civilizaciju organiziranu u mrežu gradova-država.
Prema novom izvješću drevni Maje u tom su brežuljkastom području bez rijeka bili izloženi sušama koje su znale trajati desetljećima, pa čak i stoljećima. One su bile pojačane ljudskim intervencijama u okolišu, među ostalim i velikim sječama šuma.
Prije propasti Maje su u tom području živjeli u razdoblju dužem od 2.000 godina i razvili sofisticirano shvaćanje svojeg okoliša, izgradili složene sustave navodnjavanja i preživjeli najmanje dva duga sušna razdoblja.
Tijekom jedne takve suše u devetom stoljeću trgovinski putovi koji su dotad prolazili poluotokom skrenuti su i počeli su ga obilaziti, što se negativno odrazilo na gospodarstvo i vladajuću klasu koja više nije mogla održavati infrastrukturu kako bi spriječila propast.
'Oni su odlučili napustiti središnje nizinske prostore umjesto da održavaju svoja ulaganja. Ova teorija nije konzistentna samo s podacima o propasti civilizacije već i činjenicom da ove nizine kasnije više nisu naseljene', rekao je Turner i dodao: 'Ona uvažava ulogu klimatskih promjena, ljudskih promjena u okolišu, trgovine i određene odluke.'
Autori smatraju da suvremeno društvo na primjeru propasti Maja može naučiti lekciju o važnosti održivog razvoja.
