Neutralnost interneta najjednostavnije znači da pružatelji internetskih usluga sav sadržaj mreže svih mreža tretiraju na jednak način. Bilo da se korisnik odluči igrati online, streamati video ili pak preuzimati datoteke svih veličina, njegova brzina pristupa internetu mora biti ista. U SAD-u je nastao problem utoliko što su neki pružatelji usluga npr. odlučili ograničiti internetski promet video servisima poput Netflixa te tražiti dodatni novac za 'neometanu vezu'.

Preko Bare su, barem za sada, pobijedili pobornici neutralnosti interneta, no baš kako se mjesecima najavljivalo - novo 'ratište' je EU.
387335,382685,371497,360105

Političke igre dovele su do toga da Europa, inače poznata po borbi za neutralnost komunikacija i želji da pruži konkurentno telekomunikacijsko tržište, donese zakon o neutralnosti interneta koji je, u najmanju ruku, nedorečen. U najgoru ruku - kompromisno rješenje je rezultiralo time da će 'specijalizirani servisi' imati otvorene 'brze staze' na internetu. Što će biti s onima koji nisu 'specijalizirani' i kako će to utjecati na krajnjeg potrošača, tek je dio pitanja vezanih uz neutralnost interneta. No kako stvari sada stoje, čini se da je neutralnost samim zakonom itekako dovedena u pitanje.

Bilo bi suludo da potrošači pored plaćanja pretplate za kakav internetski video servis, moraju plaćati i dodatnu 'uslugu' samo kako bi imali brzinu koju već ionako plaćaju, ili da veći 'igrači' na tržištu pokupe sve svojom ponudom kojoj manji ne mogu konkurirati. Dok takvo što stoji tek u teoriji, s obzirom na zakon (ili radije - dogovor) koji su donijeli Europska komisija, Vijeće i Parlament, šanse su da je izvedivo i u stvarnosti od 2017. kada bi regulative trebale stupiti na snagu.

Štoviše, Komisija pokušava sakriti to da su prekršili sve što neutralnost interneta znači te skovali novi pojam 'otvoreni internet'. Dok će 'postavljanje prioriteta na otvorenom internetu biti zabranjeno', takvo što je potpuno dopušteno kod spomenutih 'specijaliziranih servisa'. Zašto? Pa, valja pitati tek birokrate i lobije koji zadovoljno trljaju ruke. Komisija ovakvu segmentaciju smatra 'povoljnom za podizanje ponude na tržištu'.

Pored same upitnosti za svijet potrošača, i poduzeća nisu lišena posljedica takve odluke triju tijela EU. Postoji velika vjerojatnost da će mlade i manje kompanije s ograničenim resursima i pružanjem usluga na 'otvorenom internetu', teže konkurirati s velikima koji će moći pružiti bolje usluge i cijene u sklopu 'specijaliziranih servisa'.

Kao i u drugim sličnim situacijama, stvari su (namjerno) ostavljene nejasne i nedefinirane. Vrag je u detaljima, a želi li EU uistinu pružiti najbolje moguće rješenje za svoje građane, neutralnost interneta morala bi biti obuhvaćena u potpunosti - bez dodataka 'ali', 'ako', 'u slučaju'. Preostaje se tek nadati da će se u mjesecima koji slijede, stvari razjasniti - nabolje.