'Glija stanice' je krovni izraz za stanice koje čine sustav potpore živčanim stanicama (neuronima). Progenitorske stanice su potomci matičnih stanica, koje se mogu diferencirati u specifične tipove, a u slučaju glijalnih stanica, ljudske glijalne progenitorske stanice (hGPC) diferenciraju se u podtipove, uključujući astrocite i oligodendrocite, specijalizirane za određene funkcije.

Astrociti čine većinu stanica našeg središnjeg živčanog sustava, pružajući podršku i zaštitu neuronima, prenoseći hranjive tvari i uklanjajući otpad. Oligodendrociti postavljaju i održavaju izolacijski omotač bogat lipidima, koji se naziva mijelin, oko nekih aksona, dijela neurona koji se povezuju s drugim neuronom i omogućuju prijenos živčanih impulsa.

Disfunkcionalni astrociti i oligodendrociti povezani su s nekoliko neurodegenerativnih i neuropsihijatrijskih stanja. S obzirom na sposobnost hGPC-a da stvaraju nove astrocite i oligodendrocite, istraživači sa Sveučilišta u Kopenhagenu ispitali su kako presađivanje zdravih hGPC-a može pomoći u obnavljanju funkcije mozga.

Znanstvenici su prethodno pokazali da su zdrave ljudske glijalne stanice zamijenile nezdrave mišje glijalne stanice kada su presađene u mišje modele Huntingtonove bolesti, rijetke i smrtonosne nasljedne bolesti koja uzrokuje progresivni neuronski slom.

U trenutnoj studiji željeli su vidjeti mogu li zdrave ljudske stanice zamijeniti one bolesne. Dakle presadili su zdrave hGPC-ove miševima, kojima su ubrizgane matične stanice dobivene iz ljudi s Huntingtonovom bolešću. Istraživači su otkrili da su zdrave stanice preuzele i potpuno zamijenile one bolesne.

‘Presadili smo zdrave ljudske stanice u miševe koji su 'humanizirani' mutantnom glijom koja 'ekspresira' Huntington, a zdrave glija stanice nadmašile su i zamijenile bolesnu gliju, zapravo iskorijenivši bolesnu populaciju glije’, rekao je autor studije Steven Goldman.

Zanimljivo je da su istraživači otkrili da kada su hGPC-i mlađih donora uvedeni u mozgove humaniziranih miševa, oni su se natjecali sa zdravim, neoboljelim, ali ostarjelim stanicama i zamijenili ih. Istraživači kažu da su njihova otkrića da su zdravi hGPC-i zamijenili i bolesne i stare stanice značajna, ističući potencijal za razvoj tretmana koji bi se mogli koristiti u širokom rasponu scenarija.

‘To nam je govorilo da to nije samo pitanje zdravih stanica koje nadmašuju oboljele stanice Huntingtonove bolesti, već da je ovo puno šire u smislu potencijalne upotrebe, jer možemo ciljati na razne vrste meta bolesti sa starijim ili bolesnim glijalnim stanicama’, rekao je Goldman. ‘Prednost je značajna u smislu kamo bi sve to moglo ići jer postoje sve vrste bolesti glijalnih stanica’, dodao je Goldman.

Glija stanice su ključne za razvoj određenih neuropatologija, poput neurodegenerativnih stanja kao što su amiotrofična lateralna skleroza (ALS), inače poznata kao Lou Gehrigova bolest, epilepsija, multipla skleroza (MS), Parkinsonova bolest i Alzheimerova bolest. Povezuju se s disfunkcionalnim glija stanicama, jednako kao i neuropsihijatrijski poremećaji, poremećaj iz spektra autizma (ASD), bipolarni poremećaj i shizofrenija.

‘Ako možemo zamijeniti bolesne i ostarjele stanice, tada bismo trebali moći vratiti aspekte normalne funkcije u slučaju ovih degenerativnih bolesti, kao što smo vidjeli s našim eksperimentalnim modelima Huntingtonove bolesti’, rekao je Goldman.

Znanstvenici predlažu provođenje kliničkih ispitivanja za testiranje učinkovitosti transplantacije hGPC-a u liječenju Huntingtonove bolesti, primarno progresivne multiple skleroze (PPMS) i Pelizaeus-Merzbacherove bolesti (PMD). Dok većina ljudi s multiplom sklerozom ima napade recidiva nakon kojih slijedi remisija, oko 15 posto njih ima PPMS, varijantu u kojoj bolest nemilosrdno napreduje bez razdoblja remisije. PMD je rijedak, progresivni genetski poremećaj koji oštećuje oligodendrocite, a što dovodi do pogoršanja koordinacije, motoričkih sposobnosti i kognitivnih funkcija.

Stručnjaci se nadaju da će doći do kliničkih ispitivanja na ljudima u sljedećih nekoliko godina.

‘Stvari su prilično odmakle’, rekao je Goldman. ‘Još uvijek moramo biti apsolutno sigurni u dugoročnu sigurnost stanica nakon što ih transplantiramo, a te podatke trebali bismo imati za oko godinu i pol. Tada ćemo, nadamo se, dobiti odobrenje za testiranje na pacijentima’, zaključio je Goldman, a donosi EurekAlert.