Tijekom prvog vala pandemije stvorio se znanstveni konsenzus po kojemu bi djeca mogla biti važan vektor u širenju novog koronavirusa, kao što to i jesu kad je u pitanju virus gripe. A zatim je stiglo ljeto i prevladala je druga teorija - nekoliko je studija ukazivalo na to da djeca, posebno ona manja, nisu tako zarazna.

"Znanstvena literatura to nije razjasnila", kaže epidemiologinja Dominique Costagliola s pariške Sorbonne. Ti evidentno kontradiktorni rezultati nisu olakšali stvari onima koji odlučuju o ravnoteži zdravlja njihovih građana i njihove ekonomije.

Činjenica je da su u proljeće brojne studije pokazale da djeca, koja rijetko pokazuju simptome infekcije koronavirusom, nisu visoko zarazna za ostale članove obitelji, no to je bilo u vrijeme kad su škole bile zatvorene, a širenje virusa usporeno, napominje epidemiologinja Zoe Hyde, profesorica na Sveučilištu zapadne Australije.

"Većina studija o odnosu covida i djece provedena je tijekom karantena ili u vrijeme niskog prijenosa virusa u zajednici", napisla je Hyde u časopisu Medical Journal of Australia. No neke novije studije iz Sjedinjenih Država, Indije i Južne Koreje dovele su u pitanje pretpostavku o tomu da djeca nisu toliko zarazna.

Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) objavio je rezultate studije provedne na 300 ljudi u kojoj je zaključeno da je "transmisija koronavirusa među članovima kućanstva česta, bez obzira na to je li riječ o odraslima ili djeci". 

Puno opsežnija britanska studija objavljena prošli tjedan pokazuje drugačiju sliku. 

Politikom nabijeno pitanje

"Življenje s djecom do 11 godina starosti nije povezano s povećanim rizikom od infekcije koronavirusom, razvojem bolesti covid-19 ili smještajem u bolnicu", pokazalo je istraživanje Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu i Sveučilišta u Oxfordu utemeljeno na podacima prikupljenim među više od devet milijuna odraslih. 

Djeca od 12 do 18 godina predstavljaju određen rizik, ali malen, zaključeno je u studiji. 

"Djeca mogu prenijeti virus ostalima", kazala je epidemiologinja WHO-a Maria Van Kerkhove, "no čini se da se to događa rjeđe nego među odraslima".

Mlađa djeca među sobom virus prenose rjeđe nego tinejdžeri vršnjaci međusobno jer je kod njih stopa infekcije otprilike jednaka kao u odraslih. 

"Kad imaju simptome, djeca ispuštaju slične količine virusa kao odrasli i mogu zaraziti druge kao što to čine odrasli", objavio je u kolovozu europski Centar za prevenciju i kontrolu bolesti. "No nije poznato kakva je situacija sa zaraženom asimptomatskom djecom".

Ako je mogućnost da djeca prenose koronavirus dvojbena, nema nikakve sumnje da su ona općenito ili asimptomatska ili imaju lakše oblike bolesti u usporedbi s odraslima. Ovoj znanstvenoj raspravi na važnosti daje i politički nabijeno pitanje o tomu trebaju li škole ostati otvorene. 

Rizik nije nula 

Većina škola u brojnim zemljama bila je zatvorena tijekom proljetne karantene što je kompromitiralo obrazovanje djece i izazvalo velik pritisak na roditelje. 

"Svi razumiju koliko su škole važne za djecu, ne samo za obrazovanje, nego i za njihovo mentalno zdravlje i sigurnost", rekla je Van Kerkhove. "U nekim slučajevima djeca se ondje i hrane". 

Mnoge zemlje, uključujući Francusku, Britaniju, Irsku i Austriju, uvele su ponovno nacionalne karantene, potpune ili parcijalne, kako bi zaustavile drugi val širenja virusa, ali su ovaj put škole ostavile otvorenima. 

"Rizik povezan sa školama nije nula i to nitko ne tvrdi", kazao je francuski zdravstveni dužnosnik Daniel Levy-Bruhl, dodavši da se izolirani slučajevi ipak moraju staviti u perspektivu. 

"Veliki broj škola otvoren je diljem svijeta i, u najvećoj mjeri, nema problema".