Nelson kaže da je opsežno istraživanje provedeno 1997. pokazalo da je NDE doživjelo oko 18 milijuna Amerikanaca. Prema rezultatima studije, neki su ga doživjeli tijekom zastoja srca, no većina ga je iskusila za nesvjestice.

'Oko 37 posto svih Amerikanaca u životu barem jednom padne u nesvijest pa smo pretpostavili da je NDE zapravo prilično uobičajena pojava', objasnio je Nelson.

Rubno stanje svijesti

'Postoje tri stanja svijesti: budno, san izvan REM-a i san u REM fazi (REM je normalno stanje spavanja koje karakterizira brzo pomicanje očiju – Rapid eye movement). Međutim, među njima ne postoje apsolutne granice – ona se mogu miješati, a najčešće se to zbiva između REM-a i budnosti. Dvadeset do 25 posto ljudi u nekom trenutku iskusi neku vrst mješavine, odnosno rubnog stanja svijesti. Otkrio sam da prekidač u mozgu koji regulira ova tri stanja drukčije funkcionira kod ljudi koji su doživjeli NDE. Ti ljudi češće zaglavljuju između REM-a i budnog stanja. Dakle, čini se da su skloni takvoj vrsti iskustava. Ova sklonost prenosi se u obitelji.'

Nelson smatra da su stanja tik do smrti najsličnija pojavi koja se često naziva lucidnim snovima.

'Mjerenja valova mozga pokazuju da su lucidni snovi stanje između REM-a i budnosti. Tijekom REM faze dorsolateralni prefrontalni korteks se isključuje. Budući da je to izvršni, racionalni dio mozga, možemo razumjeti zašto su snovi tako neobični. Međutim, ako se dorsolateralni korteks uključi za vrijeme snova, čovjek postaje svjestan da sanja. To je nešto poput buđenja usred snova. Kada je tijelo u krizi tijekom NDE-a, mozak klizi iz svjesnog u nesvjesno stanje te za trenutak može zapeti u graničnom području REM-a i budnosti kao u lucidnim snovima.'

Svjetlo na kraju tunela

Prema Nelsonu, svjetlo na kraju tunela koje se često vidi u NDE-u zapravo nema ništa sa samim stanjem tik do smrti već s osjetom vida.

'Primjerice, tijekom nesvjestice ljudima pada mrak na oči, jer oči ne dobivaju dovoljno krvi pa prestaju funkcionirati iako mozak još uvijek radi. Budući da se isključuju od periferije prema središtu, čini nam se da gledamo kroz neki tunel. Svjetlo koje ljudi vide ima nekoliko izvora. Prije svega oči zbog nedostatka krvi uspijevaju vidjeti samo svjetlo. Osim toga, kada mozak upada u REM stanje svijesti, vizualni se sustav snažno aktivira i vidimo svjetlost.

Izlazak iz tijela

Nelson tvrdi da osjećaj izlaska iz tijela koji neki ljudi doživljavaju nastaje zato što se u mozgu isključuje temporoparijetalni dio mozga pa on više ne može odrediti položaj tijela u prostoru. 'Švicarski istraživač Olaf Blanke uspio je elektrodama uključiti i isključiti temporoparijetalni dio mozga žene i time izazvati osjećaj lebdenja izvan tijela i nazad... REM isključuje temporoparijetalno područje pa u stanju između REM-a i budnosti lako možemo doživjeti izlazak iz tijela. Ti su doživljaji česti kod rubnih stanja - lucidnih snova, narkolepsije, nesvjestice i paralize sna. Ja to nikada nisam doživio, a volio bih da jesam.'

Klinička smrt

Ideja da se NDE događa tijekom kliničke smrti rezultat je nerazumijevanja; ljudi kažu klinička smrt, a zapravo misle na zastoj srca, upozorava Nelson.

'Kada vam srce prestane raditi i prekine se dotok krvi još najmanje 10 sekundi ne gubite svijest, a oštećenja mozga ne nastaju još 30-ak minuta nakon što se protok krvi smanjio za 90 i više posto. Dakle, kada doživljavamo NDE, zapravo nismo mrtvi. Ljudi vole reći da su ova iskustva dokaz da svijest može postojati neovisno o mozgu, poput duše koja živi nakon smrti. Nadam se da je to istina, međutim, to je stvar vjere, za to ne postoji dokaz. Ljudi koji tvrde drugačije koriste lažnu znanost kako bi dali lažne nade, a ja mislim da je to zavaravanje i u krajnjoj liniji okrutno.'

Nelson ističe da njegovi rezultati nisu u sukobu s vjerskim uvjerenjima.

'Mene zanima kako mozak radi tijekom duhovnih iskustava. Odgovor na pitanje 'zašto' ostavljam drugima. Ja sam čovjek otvorena uma. Mislim da je važno biti nepristran i otvoren', zaključio je Nelson.