OPASNOST, ŠTETA, KORIST...

Što sve treba znati o azijskim i europskim stršljenima?

11.10.2013 u 16:21

Bionic
Reading

Neuobičajeno intenzivna najezda opasnih golemih azijskih stršljena, od čijih je uboda ove godine samo u središnjoj Kini umrlo više od 40 ljudi, ispunila je proteklih dana naslovnice svjetskih i hrvatskih medija

Strahu od ovih velikih kukaca doprinijela su i nedavna neugodna hrvatska iskustva. Samo u Brodsko-posavskoj županiji ove je godine zabilježeno više desetaka napada stršljena, a Hitna pomoć je intervenirala u 10-ak slučajeva. U Hrvatskoj su najmanje dvije osobe umrle zbog alergijske reakcije – jedan šumar iz Vrpolja i jedan građevinski radnik iz Slatine. Njihova su gnijezda otkrivena u brojnim kućama u selima i gradovima, osobito u blizini šuma, parkova i voćnjaka.

Paniku je dodatno povećala vijest da su se azijski stršljeni već naselili u Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu te da je samo pitanje dana kada će stići u Hrvatsku.

U takvoj atmosferi dobro je podsjetiti se nekih važnih činjenica o ovim kukcima iz obitelji osa koje ulijevaju strah već i samim izgledom i dimenzijama.

Golemi azijski stršljen

Stršljeni, koji su ove godine napali tisuće, a ubili desetke u Kini pripadaju vrsti azijskih golemih stršljena vespa mandarinia, koji su najveći na svijetu i dosežu dužinu od oko pet centimetara. Ova vrsta živi u područjima koja se protežu od jugoistoka Rusije na sjeveru, preko Kine i Koreje do Šri Lanke na jugu. Vrlo su agresivni. Naoružani su osobito velikim količinama snažnog otrova koji, baš kao i pčelinji i osinji, ali i nekih zmija, sadrži citolički peptid koji oštećuje tkivo tako da žrtvama nerijetko ostaju ožiljci veličine rupe od metka. Osim toga otrov im sadrži i neurotoksin mandaratoksin. Svake godine samo u Japanu od njihova ubodu umre 40-ak ljudi. Žrtve koje ugrizu 10-ak puta trebaju zatražiti pomoć liječnika čak i ako nisu alergične jer otrov može izazvati otkazivanje bubrega. Odlični su letači. Putuju brzinom od 40 km na sat pa bježanje ne pomaže, a dnevno mogu preletjeti 100-tinjak km. Jedan stršljen u minuti može ubiti 40-ak pčela.

Azijski stršljen predator

Azijski stršljeni koji su se posljednjih godina naselili u Europi nisu gore opisani golemi stršljeni, već nešto manji vespa velutina. Ova vrsta naraste do veličine od oko tri centimetra. Žive u velikim gnijezdima od više tisuća jedinki. Otrov im je snažniji od pčelinjeg, ali nije tako opasan kao od golemog stršljena. U Francusku su iz Kine stigli s pošiljkom porculana 2004, a do 2009. izgradili su nekoliko tisuća gnijezda u području oko Bordeauxa. Kada se osjete ugroženima, napadaju u velikim skupinama. Njihov ubod neke su žrtve usporedile s užarenim čavlom koji ulazi u tijelo. U potrazi za larvama kojima hrane svoje mladunce mogu desetkovati zajednicu od 30.000 pčela u roku od nekoliko sati. Pčelari tvrde da su opasniji za pčele od europskih.

Europski stršljen

Europski stršljen vespa crabro je vrlo sličan osi, ali mnogo veći – naraste do 3,5 centimetara. Gnijezda gradi u šupljem drveću, drvarnicama, potkrovljima i sličnim zapuštenim staništima.

Iako mu otrov nije toksičniji od osinjeg, obično je puno bolniji jer sadrži više neurotransmitera acetilholina koji izaziva jak osjećaj pečenja. Osim toga žalac mu je deblji i duži, pa prodire u dublje, osjetljivije dijelove tijela. Ubod mu je rijetko smrtonosan, ali je opasan za alergične osobe i one slabijeg imuniteta. Kada ubode više puta, a osobito u području glave, treba se hitno javiti najbližem liječniku zbog opasnosti od naticanja.

Kada najviše napadaju?

Stršljeni najčešće napadaju krajem ljeta i početkom jeseni u sezoni parenja. Osobito agresivni postaju pred kraj sezone početkom kolovoza. Napade najčešće izazivaju ljudi svojim aktivnostima u blizini njihovih gnijezda u šumama, voćnjacima ili u kućama. Osjetljivi su na trčanje i mahanje rukama, odnosno na sve pokrete koje doživljavaju kao agresiju. Reagiraju i na miris znoja i žive boje.

Korist i šteta

Stršljeni se hrane sokovima drveta ili voća te drugim slatkim tvarima koje nađu u prirodi. Svoje ličinke hrane proteinima, najčešće dijelovima kukaca koje uspiju uloviti. Zbog toga su u vrtovima i voćnjacima vrlo korisni. No problem je u tome što ne razlikuju štetočine od pčela pa rade velike štete pčelarima. Pčele obično love ispred košnica no nerijetko, ukoliko su u mogućnosti, ulaze u njih. Unutar košnice im je posebno zanimljivo leglo, međutim, na putu do njega ubijaju i mnoge pčele.

Samo jedan europski stršljen rijetko će napraviti neku veću štetu u pčelinjaku, no roj od desetak ili više stršljena u stanju je napraviti pravi pokolj. Iz ubijene pčele isisavaju nektar koji su prikupile, a ostatkom sažvakanih dijelova tijela hrane ličinke. Neke pčele se protiv stršljena bore tako da ih prekriju svojim tijelima i podignu im temperaturu sve dok ne uginu.

Zaštita od stršljena

Zbog ugroženosti i važnosti za očuvanje eko-sustava u nekim su zemljama zaštićena vrsta. Žive u krajevima s umjerenom klimom. Globalno zatopljenje im pogoduje jer matice duže preživljavaju pa stvaraju veće potomstvo. Zimu preživljavaju samo matice.

Ako su napravili gnijezdo u vašoj blizini ne preporučuje se da ga sami uništavate jer mogu postati vrlo agresivni i opasni.

U blizini pčelinjaka preventivno se mogu uništavati spaljivanjem gnijezda ili mamcima. Lovke se rade tako da se u plastičnu bocu ulije mješavina jabučnog soka, octa ili piva. Ovi mirisi odbit će pčele, ali će privući stršljene koji će ući i utopiti se. Djelotvorni su i sprejevi za uništavanje velikih kukaca.