Fotograf David Guttenfelder, koji je za srpanjski broj National Geographica snimao ovaj masovni pokolj, usporedio je svoj zadatak s izvještavanjem s bojišta, a uredništvo su nakon objavljivanja priče zatrpale gomile pisama čitatelja koji su htjeli saznati što mogu poduzeti kao bi pomogli u zaustavljanju istrebljenja ovih prekrasnih stvorenja koja su u Europi sve malobrojnija i sve ugroženija (pogledajte video dolje).

Balkan - ruta seobe i mjesto pokolja

Ptice pjevice tradicionalno se najviše ubijaju i jedu u Italiji ali i u Egiptu, Francuskoj, Cipru i Malti. Ornitologinja mr. sc. Vlatka Dumbović Mazal, voditeljica Odsjeka za kralješnjake u Državnom zavodu za zaštitu prirode, kaže da su u prošlosti stanovnici mediteranskih zemalja jeli ptice selice kako bi zadovoljili potrebe za proteinima čiji su izvori u nekim krajevima bili teže dostupni. Ptice su se u pustinjskim krajevima sjeverne Afrike doživljavale kao dar s neba poput biblijske hrane - mane. Danas više nisu nužan izvor proteina, no u brojnim su zemljama još uvijek rado viđena lovina i delicija.

'Za razliku od Italije, Francuske, Egipta i Cipra, u kojima je još uvijek običaj da se u restoranima ptice pjevice ilegalno nude kao hrana, u Hrvatskoj takvo nešto ne postoji, mada je u Dalmaciji u prošlosti bio običaj da se love za jelo. Kod nas se one danas uglavnom hvataju žive radi uzgoja i križanja', rekla je Dumbović Mazal.

Preko Balkana, pa i Hrvatske, prolazi jedna od glavnih ruta seobe ptica pjevica iz sjevernih krajeva prema sjevernoj Africi. Osobito važna utočišta u našoj zemlji su livade, strništa i močvarna područja doline Neretve, Kopačkog rita i Lonjskog polja.

Hrvatska je zemlja krivolovnog tranzita

No Hrvatska je posljednjih godina postala jedan od glavnih tranzicijskih putova za krijumčarenje živih, a još mnogo češće mrtvih ptica iz istočne Europe prema Italiji. Naime, zakoni koji štite ptice u Italiji sve se strože provode pa se njihovi lovci i restorani okreću zemljama u kojima je regulativa slabija, a staništa su bogata pticama.

'Talijanski krivolovci odlaze u istočne zemlje: Bugarsku, Rumunjsku, Srbiju i BiH. Tamo ubijaju ptice na nedozvoljene načine, čak i strogo zaštićene vrste. U tim zemljama je provođenje zakona slabije nego kod nas pa je krivolov i dalje moguć, čak je u porastu. 2012. na našim graničnim prijelazima zaplijenjene su 1883 mrtve ptice i 123 žive. Najčešće se love livadna trepteljka, poljska ševa, gugutka, grlica, golub grivnjaš, šumska šljuka i šljuka kokošica', objasnila je Dumbović Mazal.

Željko Vuković, viši inspektor zaštite prirode resornog Ministarstva kaže da je prije desetak godina u jednom šleperu koji je stigao iz Srbije otkrivena rekordna pošiljka od oko 11.000 ubijenih ptica.

Talijanski krivolovci, objašnjava, imaju tri metode. Jedna je da odlaze u istočne zemlje gdje ubijaju ptice i potom ih sa sobom voze u Italiju. No kako su više puta bili uhvaćeni s nedozvoljenim plijenom , sve češće transport ubijenih ptica povjeravaju stanovnicima zemalja u kojima su lovili koji manje upadaju u oči. Konačno u posljednje vrijeme znaju angažirati lokalne stanovnike da za talijansko gastronomsko tržište obave sav posao – i lov i transport.

'Krivolovci ubijaju neselektivno i protuzakonitim sredstvima kao što su puške sa sitnom sačmom pa stradavaju i zaštićene ptice. U pravilu idu ubijati prepelice, što je dozvoljeno, no ako poleti neki kosac koji je kod nas strogo zaštićen kaznom od 40.000 kuna, oni će ga također ubiti. Kada krenu masovnije u lov, ubijaju sve na što naiđu', upozorava Vuković.

Dumbović Mazal kaže da se stanovništvo u Posavini zna žaliti da im talijanski krivolovci, uglavnom pripadnici viših društvenih klasa, nerijetko i intelektualci, kada ne uspiju ubiti divljač, znaju ubijati čak i domaće životinje te stoku. No situacija je, ističe, od kraja posljednjeg desetljeća sve bolja. To je evidentno u dolini Neretve gdje postoji dobra suradnja državnih institucija, naših nevladinih udruga i regionalnih organizacija kao što je Euronatur, ali i policije i lokalnog stanovništva koje sve više cijeni biološku raznolikost, pa se izlov ptica sve više doživljava kao društveno neprihvatljiv.

S druge strane ptice koje prelijeću iznad Malte i danas vrlo često završavaju na jelovniku, a grabljivice se ubijaju iz čiste zabave ili za prepariranje. Znanstvenici koji ih u sjevernim europskim državama prstenuju ili obilježavaju odašiljačima i prate njihove signale tvrde da one na svojim putovanjima na jug masovno nestaju nad Maltom.

Prema Vukoviću talijanski krivolovci u Hrvatsku dolaze u lov na prepelice uglavnom kao gosti naših lovačkih društava putem lovnih agencija. Iz dosadašnjih slučajeva zapljene zaštićenih ptica i inspekcija može se zaključiti da za te posjete obično znaju tek dva ili tri člana udruga koji pripremaju lovište pomoću zakonom zabranjenih vabilica. Naplata usluga također vjerojatno ne ide na zakonit način nego se novac dijeli među organizatorima krivolova. Vabilice dozivaju prepelice cijelu noć, a ujutro se isključuju. Tada na scenu stupaju lovci sa psima. Prepelice nemaju šanse jer se uglavnom ne odlučuju odletjeti s livade na koju su sletjele.

Ako ih promaše iz prvog puta, kaže, drugi puta neće. Ovakvom metodom jedan čovjek zna ubiti po dvjesto prepelica, dok bi ih u normalnom lovu, samo sa psom, ubio tek nekoliko. Zbog toga su vabilice zabranjene. No, u Hrvatskoj je, zajedničkim aktivnostima carine, policije, inspekcije zaštite prirode i drugih inspekcija, krivolov na zaštićene ptice znatno smanjen.

'Sada se još borimo protiv lova živih ptica pjevica i njihovih ptića radi križanja. Najčešće se lovi češljugar koji se križa s kanarincima. Tako nastaju tzv. bastardi koji su i lijepi i odlični pjevači pa dostižu cijene do stotinjak eura. Taj je običaj osobito raširen u priobalju od Istre do južne Dalmacije', objašnjava inspektor.

Hrvatska nacionalna sramota

Mr. sc. Dumbović Mazal ističe da je u Hrvatskoj najveći problem za ptice pjevice gubitak staništa. 'Postupno nestaje ručno košenje livada, ispaša ovaca i druge stoke. Pašnjaci i livade zarastaju i pretvaraju se u šume pa nestaju prirodna staništa livadnih ptica. Ptice koje gnijezde na tlu livada stradavaju i zbog upotrebe suvremene mehanizacije jer ne uspijevaju dovoljno brzo odletjeti. Ponestaje im i hrane, osobito kukaca, zbog upotrebe pesticida i herbicida', objasnila je. No prema Dumbović Mazal naša najveća nacionalna sramota je činjenica da se u Hrvatskoj i dalje ubijaju ugrožene grabljivice poput surih orlova, ali i sove i patke.

'Iako je surih orlova u Hrvatskoj ostalo samo 15 parova, lovci ih još uvijek, baš kao i sove, ubijaju pod izgovorom da oni čine štetu na divljači. Stradavaju i strogo zaštićene patke i guske za koje kažu da ih je nemoguće razlikovati od lovnih vrsta pataka', požalila se ornitologinja.

'Žao mi je ako sam možda bila preopširna u intervjuu, no ja stvarno volim ptice', rekla je za kraj Dumbović Mazal i pozvala sve one koji osjećaju slično da se uključe u njihovu zaštitu.

'Svatko može učiniti barem nešto. Ljudi se mogu učlaniti u neke lokalne ili regionalne organizacije; postoje i tečajevi na kojima mogu bolje upoznati naše vrste. Ako ništa drugo, uvijek mogu prijaviti krivolovce policiji, lokalnim lovačkim udrugama ili inspekciji zaštite prirode, primjerice ako vide da koriste vabilice za prepelice za koje je ovih dana počela sezona lova ili ako primijete da se ptice love ljepljivim pločama', poručila je Dumbović Mazal.