Iako su neki roboti na temelju DNA već prije napravljeni, ovi najnoviji su prvi strojevi koji su uspješno programirani tako da se njima može upravljati. Voditelj istraživanja Andrew Tuberfield sa Sveučilišta Oxford tvrdi da robot, nakon što je izgrađen, može obaviti više koraka bez vanjske pomoći.

Čim se spomenu roboti ljudi obično zamišljaju pokretne čovjekolike strojeve sastavljene od metalnih dijelova. DNA podmornice funkcioniraju slično velikim robotima, no na molekularnoj razini, s kemijskim motorima i senzorima.

DNA je bila prvi izbor stručnjaka jer je to molekula o kojoj puno znaju, a također je pogodna za programiranje. Određivanjem njezina niza znanstvenici također mogu kontrolirati s čime će se sve povezivati ili ulaziti u interakcije.

Turberfieldov robot sastoji se od nizova DNA od kojih svaki ima određenu funkciju. Njegov ključni dio je molekula programirana tako da mu daje instrukcije i gorivo koju su znanstvenici nazvali 'pogonska ukosnica'.

'Informacije su programirane u osnovne sekvence nizova DNA', rekao je Turberfield.

Njegov je tim već uspješno testirao robota na molekularnim stazama s različitim ograncima. Ukosnica, koja je služila i kao kemijski izvor goriva za pokretanje podmornice, bila je programirana tako da odabere hoće li na nekom raskrižju skrenuti lijevo ili desno. Stručnjaci ističu da bi se zahvaljujući ovim svojstvima mogla koristiti za dostavljanje lijekova na željena odredišta u organizmu.

No prije nego nađe svoju primjenu u praksi, znanstvenici će prvo morati otkriti kako kombinirati različite elemente utemeljene na DNA – računala, strukture i mehanizme – u jedan stroj.

Također će morati unaprijediti kontrolu nad interakcijama DNA s drugim kemikalijama i materijalima.

Ideja o smanjivanju podmornice i posade radi putovanja po ljudskom tijelu predstavljena je još 1966. godine u znanstvenofantastičnom filmu 'Fantastično putovanje' redatelja Richarda Fleischera