Znanstvene agencije, vlade i sveučilišta diljem svijeta nastoje bolje razumjeti naše olujno Sunce, užarenu plinovitu sferu čija površina može eruptirati energetskim eksplozijama. Uobičajen događaj uslijed tog ciklusa je solarna baklja, eksplozija koja izbacuje svjetlo i energiju - ponekad i prema Zemlji. O solarnim ste bakljama vjerojatno već slušali i čitali. S obzirom na to da se aktivnost Sunca u posljednje vrijeme pojačava, velike su šanse da ćete o njima čuti još više.

Što god se događalo, vodite računa o tome da je olujna sezona, odnosno vrhunac jedanaestogodišnjeg ciklusa, potpuno normalna aktivnost Sunca. Jedan od razloga zbog kojih se ne trebamo previše brinuti su Zemljina atmosfera i magnetosfera jer nas štite od potencijalne štete. S druge strane nitko ne jamči da će naše komunikacijske i energetske mreže proći bez potencijalnih oštećenja.

Sunčev ciklus, kao što smo napisali, traje jedanaest godina. Prvih pet i pol godina imamo pojačanje aktivnosti, slijedi vrhunac te pet i pol godina postupnog smanjenja aktivnosti.

'Riječ je o svemirskom ekvivalentu sezoni uragana. Upravo ulazimo u još jednu', komentirao je Mark Miesch, znanstvenik iz Centra za predviđanje svemirskog vremena Državne administracije za oceane i atmosferu u SAD-u (National Oceanic and Atmospheric Administration's Space Weather Prediction Center, NOAA).

Sunčeva će aktivnost u trenutnom ciklusu doseći vrhunac u srpnju 2025. U tom će razdoblju, piše Mashable, 'biti vatrometa'. NOAA je tako nedavno izvijestila da je 'Sunce izbacilo baklju' koja je u nekim područjima uzrokovala kratak prekid radiokomunikacije. Bitno je to da ljudi tijekom tih događaja nisu ugroženi. Moramo uzeti to u obzir jer ćemo idućih godina u medijima čitati o 'strašnim solarnim olujama'. No solarne baklje nisu niti će uzrokovati kolaps civilizacije.

Kako znamo da postoje Sunčevi ciklusi?

Znanstvenici su više puta potvrdili da Sunce prolazi kroz ciklus od jedanaest godina. Stoljeća promatranja pokazuju da se ponaša tako već 400 godina. Njemački astronom Heinrich Schwabe tijekom 19. stoljeća koristio je teleskop da bi 42 godine promatrao Sunce, odnosno velik broj pjega - hladnijih područja Sunca koja rastu uz porast aktivnosti. Schwabe je promatrao i crtao skice pjega koje su izgledale kao da rastu, pruživši nam jasan dokaz postojanja jedanaestogodišnjeg ciklusa.

Danas se nalazimo u 25. ciklusu Sunca, koji je počeo 2019., nakon što se solarna aktivnost utišala i dosegla minimum. Razlika između minimuma i maksimuma je prilično velika, kao što možete vidjeti i sami iz NASA-ine fotografije.

Znanstvenici danas koriste satelite i svemirske letjelice da bi promatrali ovo vrlo dinamično ponašanje. Primjerice, Solar Ultraviolet Imager instaliran na vremenskom satelitu NOAA kontinuirano promatra i prati solarnu aktivnost, a NASA-in Solar Dynamics Observatory pokušava bolje razumjeti promjenjivo Sunčevo vrijeme, kao i način na koji burne solarne erupcije uopće utječu na Zemlju, piše Mashable.

Kako solarne baklje utječu na Zemlju i ljude?

Solarne baklje najviše utječu na Zemlju kad je pogode emitirane svjetlosne čestice. Riječ je o svemirskom nevremenu o kakvom NOAA, NASA i druge agencije nastoje saznati više toga. Također valja naglasiti da se ne radi o jedinoj vrsti izvanrednog svemirskog vremena. Na Zemlju, naime, mogu utjecati tri glavne vrste solarnih eksplozija.

Prve su solarne baklje, eksplozije svjetla s površine Sunca, pogonjene njegovim magnetskim poljem. One izbacuju veliku količinu energije u obliku vidljivog svjetla, X-zraka i ostalog u svemir.

Koronalni izbačaji mase (Coronal mass ejections, CME) nastaju nakon što Sunce izbaci masu supervrućeg plina, odnosno plazme. 'To izgleda kao da žlicom za sladoled uzmete komad Sunca i bacite ga u svemir', komentirao je Miesch iz NOAA-e. CME ponekad zna nastati kao rezultat solarnih baklji.

Solarne energetske čestice ili kozmičke zrake su solarne baklje s hrpom energetskih čestica koje predstavljaju veliku prijetnju astronautima i satelitima.

Kako ti događaji utječu na naše živote? Na sreću, život na Zemlji zaštićen je od tih čestica i radijacije. Naša nas atmosfera štiti od X-zraka i energetskih čestica koje izbacuje Sunce, a velik dio posla odrađuje Zemljino moćno magnetsko polje koje stvara njena metalna jezgra. Ono odbija velike količine čestica koje dolaze u solarnim olujama te nas štiti od solarnog vjetra, kontinuiranog snopa elektrona i protona koji dolaze od naše zvijezde.

Problem je, tim rečeno, moderna tehnologija. Neki utjecaji Sunčevog zračenja mogu biti lijepi, a neki mogu oštetiti energetsku i komunikacijsku infrastrukturu. Veličanstven rezultat dolazi u obliku polarnog svjetla, koje uzrokuju solarne baklje, koronalno izbacivanje mase i ostale svemirske vremenske prilike.

Tu su, s druge strane, potencijalne opasnosti koje mogu uzrokovati sve od kratkih tehničkih poteškoća do ekstremne štete.

Moćna solarna baklja pogodila je Zemlju 17. veljače te je na nekim područjima uzrokovala kratkotrajni prekid radiokomunikacije. NOAA je ovaj događaj rangirala kao 'jak događaj nestanka radiokomunikacije' te mu je dodijelila rang 3 od 5. Da, taj udar bio je jak, no uzmimo u obzir to da tijekom svakog solarnog ciklusa imamo oko 175 takvih događaja.

Stvari mogu postati još ozbiljnije nakon što jak CME udari Zemlju. Takve solarne oluje mogu uzrokovati jake izboje struje te oštetiti mreže i satelite. Poznati udar koronalnog izbačaja mase iz 1989. isključio je struju milijunima ljudi u Quebecu. CME je udario 12. ožujka 1989., a nakon 2.44 ujutro 13. ožujka u manje od dvije minute isključena je kompletna gradska mreža. Tijekom dvanaesterosatnog isključenja milijuni su se našli u mračnim uredskim zgradama, neosvijetljenim pješačkim tunelima i liftovima koji su stali.

Upravo zbog ovakvih događaja agencije poput NOAA-e pažljivo promatraju Sunce. Pomoću naprednih mjernih instrumenata moguće je vidjeti što se na njemu događa, kao i što se sprema - što nam daje vremena za pripremu. Uz pravovremeno upozorenje gradovi će privremeno moći isključiti strujnu mrežu da bi izbjegli oštećenje uređaja. To se, naravno, možda neće uskoro dogoditi, no događaj u Kanadi jasno nam je dao do znanja da moramo biti spremni. 'Ne radi se o nečemu zbog čega se moramo intenzivno brinuti, već prijetnji koju se mora ozbiljno shvatiti', naglasio je Miesch.

Dok mi na Zemlji ne moramo razbijati glavu oko sljedećeg izbačaja mase, astronauti na svemirskim stanicama - moraju. Solarna energetska čestica može ih izložiti opasnim razinama značenja, što je svemirske agencije potaklo da razvijaju štitove koji ih mogu čuvati tijekom dugih svemirskih putovanja - poput onog na Mars.